Marketing
evo me...opet tužna...
nije me bilo dugo...jer radim..ne stignem ništa...pa skoro čak ni ići vani jer sam umorna...ali ajde u petak sam išla sa frendicom slovenkom vani...u monvi...bilo je prejebeno...razbile smo se ko majke i to sve na račun drugih koji su častili heheheh...
onako za promjenu raspoloženje mi se nije popravilo...nego....sve je gore i gore...desilo se neko sranje i poslala sam Mu poruku...ali kao šta sam i znala nije odgovorio...sinoć sam Ga vidila...On me nije skužio...i samo sam pala u bed..
tek sad mi je palo na pamet koji smo datum...e da...točno je 7 mjeseci prošlo od kad je otišao...točno je 7 mjeseci od kad ja patim i od kad ja plačem i od kad mi je jako loše...već...tako puno je prošlo...ne mogu vjerovati...
7 dugih mjeseci a ja sam uvijek na istom...u suzama...
kako je užasan osjećaj kad voliš nekog...i kad prođeš pored te osobe i kad te ta osoba pozdravi onako kao da među vama nije nikad bilo ništa...kad vidiš da ne osjeća ništa...da je taj pozdrav preko kurca...kad nema smisla...
kako me mogao tako zaboraviti,prestati voljeti??
sve me to boli...sve..cijeli taj njegov stav..kao da mu nikad nije ni stalo,kao da me nikad nije ni volio,kao da nikad nije ništa osjećao...šta ljudi mogu tako brzo zaboraviti,ohladiti se...promjeniti se??
ali zašto baš On?zašto se baš meni to desilo i još se događa...zašto nismo mogli biti sretni...zašto je On tako glup,tako bezosjećajan?zašto baš Njega toliko volim...kad to ne zaslužuje?
kad će biti bolje?kad?
...and yet she still decides to remember his laughter and his hugs, ignoring he has moved on...
Post je objavljen 04.07.2007. u 11:12 sati.