Što nam sve može pasti s Neba?
Na fotografiji vidite sportskog direktora DINAMA Zorana Mamića koji je upro pogled prema Nebu očekujući padobrance koji su izveli atraktivne skokove na igralištu u Lazama, prije revijalnog susreta GRANIČARA i DINAMA. Evo ovih dana saznajemo da smo upravo u Lazama, po zadnji put vidjeli Eduarda (a možda i još neke igrače) kako igraju na terenima u Hrvatskoj. Čitamo o milijunima eura i o tome kako su svi zadovoljni, svi su se okoristili, zaradili, napredovali u karijeri. U cijeloj toj priči oko sporta i zarade potrebna je i publika, ali izgleda tek kao kulisa, kao folklor. Zakoni tržišta, … Stvarno nekom „padne s Neba“, a netko se cijeli ubija radeći. Pati se i muči a „nikako na zelenu granu“. Ovih dana moja „stara“ kaže da bi smo trebali ići vidjeti u polje (podalje od okućnice) da li su rodile neke tamo stare šljive. Ja si mislim:“Pa zar da se po ovoj vrućini za par ampera šljive gnjavim? Koliko mi se to isplati?“. Stvarno, čovjek si mora posložiti prioritete da bi nešto stekao u životu. Možeš se gnjaviti kao luđak i nećeš steći, a možeš malo promisliti, pametno i mudro „odigrati“ i evo ti probitka. Ovom Mamiću je „pala žlica u med“. Namjerno neću nastaviti razmišljati o ovome „što nam može pasti s Neba“ u vjerskom kontekstu. Samo ću reći jedno. Mislim se vrijedi nadati i živjeti po Božjim načelima, poštujući ljude i život. Nagrada stigne katkada i kad se najmanje nadaš. Nije sve u novcu, ali bez njega se ne može u današnje vrijeme. Ja sam nagradu „s Neba“ možda već dobio, jer sam katkada neopisivo sretan što sad imam obitelj, dijete, pa ima za kog živjeti. Netko će reći „i to je nešto“, a ja mislim da je to stvarno puno.
Post je objavljen 04.07.2007. u 09:57 sati.