- Glupog li psa! - to je govorila Milka, moja lijeva susjeda.
Pas je bio ogroman. Neka ruska ovčarska pasmina. U Rusiji je sve veliko. Valjda i ovce. Pas se bojao grmljavine i kad bi zagrmilo, imao je potrebu uvući se ispod klupe koja je bila premalena da primi njegovo golemo tijelo. Svaki puta bi je srušio i susjeda bi povikala iz kuhinje, ponekad čak i iz stražnjeg dijela kuće. Toliko glasno da smo svi mi bliži čuli:
- Glupog li psa!
- A da kupite veću klupu? - jednom sam je upitala i sasvim zahladila s njom odnose.
Kad je pas uginuo zbog starosti, Milka i njen muž odmaknuli su klupu i zakopali ga. Poravnali su zemlju i vratili klupu na mjesto. Osjetila sam grižnju savjesti što Milku poznajem tek površno.
Post je objavljen 04.07.2007. u 00:21 sati.