onaj sa prakse se opet mota oko mene,
kao prijatelj je super, ali nisam
sigurna da bi htjela biti s njim,
neznam nekako je djetinjast....
joj, koje sranje od života...
opet ista priča,
po cijele dane mislim na njega,
a on mi se naravno ne javlja,
on je hercegovac, pa im je
izgovor da nemaju mreže,
kako nema mreže kad mi
isporuka stiže zadnjih nekoliko dana....
prije mu mob nije na duže vrijeme bio upaljen,
ali sad da mi nemože odgovoriti
na jednu jebenu poruku,
stvarno nemogu vjerovati
da sam opet ja ta koja tuli i plače,
nije moguće da me baš svaki sjebe....
ako se ikada više sretnemo,
nisam sigurna kako ću reagirati....
I ONDA KAD ME PITAJU ZAŠTO
PIŠEM O PROŠLOSTI?!?!?
JER NEMAM O ČEMU IZ SADAŠNJOSTI....
NIKADA NISAM U SADAŠNJOSTI
JER ME STRAH UKLJUČITI SE U OVAJ
RITAM I NAČIN ŽIVOTA,
JA IMAM NEKI SVOJ SVIJET
I MENI JE DOBRO,
MAKAR ŽIVJELA U PROŠLOSTI....
ČEMU ŽIVJETI STROGO U SADAŠNJOSTI
AKO ZNAŠ DA NEĆEŠ DOŽIVJETI NIŠTA
DOBRO?!!??!?! ISKRENO ČEMU?!?!?
SVE DOBRO ŠTO MI SE DOGODILO
JE TO SA ZVONOM I CIJELO MI SE VRIJEME
MOA PO GLAVI ŠTA BI BILO KAD BI BILO!!!!
ZNAM DA NIJE DOBRO UVIJEK RAZMIŠLJATI
O LOŠEMU, ALI O ČEMU DRUGOME
KAD SE SRETNI TRENUCI U MOM ŽIVOTU
MOGU PREBROJATI NA PRSTE JEDNE RUKE....
Post je objavljen 03.07.2007. u 23:35 sati.