Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Tuđi nos u mojoj teći

Nema mi nekulturnijeg ponašanja od guranja tuđih nosova u moju teću. Nema nekulturnijeg ni od guranja tuđih nosova u našu intimu, ali u ovom slučaju doslovno govorim o teći, odnosno o pojavi onih ´dobronamjernih prisno srdačnih´ susjeda/poznanika koji imaju neobičan običaj da kao ´slučajno´ navrate u vaš stan ili kuću baš tamo negdje oko ručka ili bilo kojeg objeda ili dnevnog odmora. Vjerujte mi da u tim ljudima nema ničeg dobronamjernog a ponajmanje slučajnog. Upravo suprotno.
Jer kad mi se takva persona odnosno Tuđi nos onako slobodno ušeta bez kucanja (a zar zna drugačije) kao da joj je to ćaćina prćija, pa nalakti na šank i otegne: Šta se liiiiiipo kuvaaa? - odmah znam da je gospođa ciljano došla skupljat informacije za selo i svijet, jer joj je životna misija - oblajavat. To su oni tipovi ljudi koje nazivamo zidnim novinama. Uvijek sve prvi moraju znat, jer bi inače crkli da ne znaju.
I onda onako nonšalantno, dok se vi znojite nad špakerom, krene samohvala uz obavezno zadizanje svakog poklopca i zavirivanja u svaku teću: Fažol, a? Šta si ovo stavila, kapulu a?! A da znaš kako je moj jučer bio fantastičan, ma za prste polizat!
(A kad si ga stigla skuvat prijo, kad stalno zaviruješ u moju teću?) nono

Jer da se razumijemo, Tuđi nos po onoj staroj ´hvalite me usta moja´ uvijek kuha najbolja jela u selu i okolici. Po njoj je njeno najbolje sve, od juha, pečenja, gulaša, variva pa sve do slastica i kolača, a budite uvjereni da će uvijek biti bolje od onoga što se upravo krčka na vašem špakeru. Pa postavili se vi na glavu i u kuhinju dovukli Golog kuhara glavom – Tuđi nos će uvijek s prezirom frknuti na tuđe kulinarije, jer osim svojih druge ne priznaje. Tuđi nos će s omalovažavanjem gledati na sve što nije njeno, pa bila to i kuhinjska krpa koja ne briše ko njena (!?), ili TV koji je preveliki ili premali, i bilo što drugo živo i neživo. Tuđi nosevi po pravilu pate od potpunog nedostatka samokritike (pate oni koji ih moraju trpit).
Kad razmišljam o ovakvim stvarima uvijek se nastojim postaviti u suprotnu poziciju i uvijek dolazim do zaključka da meni ni na kraj pameti, ma ni u najmračnijem i najzabitijem vukojebinskom zakutku mojih možđana - ne bi nikad palo na pamet ići njuškati po tuđim kućama. Ne bi mi nikad palo na pamet ići po tuđim kućama u vrijeme objeda ili odmora ili u vrijeme kad primate neke goste. Ne bi mi nikad palo na pamet ući u tuđu kuću bez kucanja, zvona ili glasovne najave, pa čak i tad mi ne bi nikad palo na pamet u tu kuću zakoračiti sve dok mi sam čovjek to pozivom da uđem ne dopusti. Ja sam jednostavno tako odgojena. I kad smo već u tuđoj kući, mislim da je normalno podrazumijevati poštivanje nekih elementarnih pravila pristojnosti, pa mi stoga ne bi nikad palo na pamet otvarati tuđe teće, frižidere i ormare i njuškati šta susjed kuha ili upravo radi. Ne bi mi nikad palo na pamet brojati vam zalogaje. Ne bi mi nikad palo na pamet brojati vam miljetiće, kristal il´ ćupove i pogledom skidati paučinu iz svih kutova. Ne bi mi nikad palo na pamet ometati pravo drugoga na intimu, pravo na osoban prostor, pravo na vlastiti mir i na kraju krajeva potrebu za neuznemiravanjem unutar vlastita četiri zida. Svako drugačije ponašanje kod mene bi uzrokovalo crvenjenje od stida.

No Tuđi nos stid ne poznaje. Za njih nažalost nema lijeka. Takovih ljudi će uvijek biti, kad kažem takovih prvenstveno želim reći – nepristojnih i nekulturnih zlica s ozbiljnim nedostatkom kućnog odgoja. Njihovo posezanje za tuđom intimom je nadomjesno ispunjavanje njihovih u pravilu ispraznih života. Ja drugog objašnjenja nemam.
A rješenja samo donekle imam – ključ u bravu. To je donekle rješenje zato što kuća nije bunker, ipak triba u nju i uć´ i izać´.

P.S. bunker?! hm, nije loša ideja.. mitraljesko gnijezdo na prozoru.. a mina ispod otirača… smijeh

Post je objavljen 03.07.2007. u 23:31 sati.