Bosna,lipanj 1992.
...Iducih par dana ima dosta posla oko djeteta koje ima temperaturu i proljev.S.nije tesko raditi,posao je spasava da ne misli na nedavne dogadjaje.
Dvije djevojke nisu se vratile i vec nekoliko dana medju zenama vlada neobicna tisina.Zajedno s mrakom na njih se spusta zebnja.Muk.Iscekivanje.Osluskivanje koraka,dovikivanja strazara.Strah od muskaraca,od onoga sto oni mogu uciniti zenama.U mraku prva progovara V.U pocetku govori zamuckujuci,kao da se gusi od navale rijeci,jer taj strah,svoj i njihov,opipljiv,zagusljiv,vise ne moze zadrzati za sebe.Zatim usporava i spusta glas,govori poluglasno nikome se ne obracajuci.Njene rijeci razbijaju tisinu u kojoj se svakoj zeni pred ocima javlja samo jedna jedina misao.
V.prica da se to njoj vec dogodilo kad su vojnici dosli u njeno selo,odveli su joj muza,a nju su zatvorili
u spavacu sobu.Bilo ih je nekoliko."Ucinili su mi to na mome vlastitome bracnom krevetu",kaze,"to mi je bilo najgore."Ne,nije osjetila nikakvu bol,nista,bas nista.Bila je potpuno bez osjecaja,poput komada drva.Ne zna reci niti koliko je trajalo niti koliko je vojnika bilo.Jedan je pozurivao drugoga,vani se cula pucnjava i galama.Nije im se opirala.Onaj posljednji rekao joj je:"Bila si mirna kao janje."Zato su je mozda i ostavili na zivotu."Iako bi bilo bolje da nisu",kaze.Kad su otisli,ostala je lezati na krevetu.
Lezala je i cinilo joj se da umire,osjecala je kako umire dio po dio nje,bas tako,dio po dio.Ruke.Noge.
Srce.Nije mislila o smrti,jednostavno je znala da je to sto joj se upravo dogadja njena smrt."Da nije bilo djece pustila bih da me ubiju",kaze.Njen zivot zavrsio je tamo,na bracnom krevetu.
K.sjedi pored nje i drhti.Ramena joj se tresu,kao da se sve to njoj dogadja.Ne moze biti puno starija
od nje.Lice joj je grubo od rada u polju.S.je drzi za ruke.U logor je dosla sama,ali znaju da je imala dvoje djece.K.ne govori nista,samo se trese sve jace.Toj zeni mora da se dogodilo nesto gore i od samog silovanja,nesto sto se ne da izreci.O tome sto se dogodilo njenoj djeci K.ne moze govoriti.
I druge zene govore.Osjeca da o tome govore prvi put,rijeci im jedva prelaze preko usta.Sjeca se mraka i njihovih glasova u mraku.Netko je zapalio svijecu i slabasna svjetlost zatitrala je na zidovima skladista.
Dok pricaju,S.ne vidi njihova lica,samo izoblicene sjene.Negdje s drugoga kraja dvorane jedna zena kaze:"Meni su pred ocima osramotili kcer.Tjerali su me da gledam.Nudila sam marke.Uzeli su marke.
Nudila sam zlato,samo da je ostave na miru.Zlato su uzeli,ali nisu je ostavili na miru.To je trajalo citav dan.Na kraju su je...ubili."
Zatim cuje drugi,sasvim mladi glas blize vratima,kao odjek prvoga:"Isla sam sumskim putem do susjednoga sela.U jednom jarku vidjela sam tri mrtve djevojke.Poznavala sam ih iz skole.Bile su gole.Grudi su im bile odrezane.Pokrila sam ih liscem."
Glas koji pripada djevojcici kaze da su to ucinili njenoj starijoj sestri.Ona je gledala skrivena u potkrovlju.Sestra je vikala,jedan joj je vojnik stavio ruku na usta.Vidjela je kako je zatim sestra gola otrcala u sumu.Nisu je nasli.Njena mama rekla je da je mozda jos ziva,sigurna je da je ziva.
Ponovo sute."A eto,sve se to ipak dade prezivjeti",dodaje prva zena,kao da se opravdava sto je jos ziva i sto je jos medju njima.
Kako je moguce sve to prezivjeti?S.sluti da se ovdje radi o tome da je instinkt prezivljavanja najvisi zakon postojanja.Na to nije spremna pristati,ne jos.Cini joj se da su te rijeci SVE SE TO IPAK DADE PREZIVJETI izraz stanja svijesti koje ona jos nije u stanju dokuciti.Ipak,mozda to djeluje ohrabrujuce na sve njih koje zive u logoru jer i logor se moze prezivjeti.
S.ne zna gdje je,sjedi medju nepoznatim seljankama u sparini ljetne veceri i prihvaca svoju sudbinu,
bas kao i ta zena.Cinjenica da je,za razliku od ostalih zena,ona iz grada i da je obrazovana ne pomaze joj,ne u ovoj situaciji.Po cemu se ona razlikuje od zene koja je rekla da se sve prezivi?Jedino po tome sto to odbija prihvatiti,sto sebe stedi tim djetinjastim,namjernim ogradjivanjem od stvarnosti.
Bilo je to jedini put da je cula zene kako govore o silovanju.Kasnije o tome ne govore,ne spominju to vise.Ako se procuje da su osramocene nece se vise moci vratiti u selo,muzevima ili roditeljima.Sute.
Vjeruju da ce se stvarno onamo vratiti.KAKO MORA DA IM JE TESKO ZIVJETI S TIM TERETOM,S TOM VRSTOM STRAHA.
Kasnije,cini joj se da moze razlikovati one kojima se to dogodilo.Po nacinu na koji zena naglo zasuti kad se slucajno spomene tema,ili kako skrene pogled mimo sugovornika.Da,odaje ih pazljivo zaobilazenje teme,izbjegavanje odredjenih rijeci,pogleda...Tajni znaci onoga sto tako pogresno nazivaju svojom"sramotom"...
Post je objavljen 03.07.2007. u 15:03 sati.