Prije samo petnaestak godina Srebrenica je bila jedno od posljednjih mjesta u Bosni u koje bi neki stranac pozelio da ode.Ni vecina Bosanaca vjerovatno nikada nije vidjela taj ukleti gradic,smjesten medju brdima izvan glavnih puteva,u kraju punom sirotinje i provincijske tame.Obrazovaniji svijet znao je da su u oblasti Srebrenice jos u rimsko doba postojali rudnici srebra.Po tome je Srebrenica i dobila ime,koje se prvi put spominje 1352.godine,a u 15.stoljecu je velika dubrovacka kolonija.Tu su najprije srpski vladari,a potom Turci kovali srebrni novac.
Ali,istorija je nepredvidiva.Od onih julskih dana 1995.lijepa i zvonka rijec Srebrenica pocinje odzvanjati nasom planetom kao simbol najveceg zlocina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.Zabita bosanska kasaba usla je u svjetski kalendar i u povijesti 20.stoljeca zauzela mjesto u velikom poglavlju njenih crnih stranica.
Kad god razmisljam o masovnim egzekucijama Bosnjaka u Srebrenici,kada je pobijeno njih blizu osam hiljada,imam teskoca sa racionalizacijom njihove smrti.U svojoj dokumentaciji cuvam potresnu novinsku fotografiju,snimljenu prilikom jednog od mirnih protesta zena Srebrenice u Sarajevu.Starica zabradjena sarenom maramom,u cijim su se krupnim ocima zauvijek nastanili bol,ocaj i osama,nosi plakat na kome je nevjestim rukopisom,stampanim slovima pisalo:ALIC HAMIDA TRAZI SVOG MUZA ALIC SEVKA 1942.g.I TRAZI SINA ALIC SEVALA 1967.g.I TRAZI SINA ALIC KJASIFA 1971.g.I TRAZI SINA ALIC NEHRUDINA 1975.g SELO KNEZOVI,OPSTINA SREBRENICA.
Tesko se opirem vlastitim emocijama i nemam vise snage da na malim ekranima gledam one uzasne scene iz Srebrenice,kad zene i njihova maloljetna djeca odlaze u prepunim kamionima prema Tuzli,dok izbezumljeni i nemocni muskarci stoje na cesti gledajuci ih posljednji put.Cuju se dozivanja,jauci i plac,
a nevidljiva smrt ceka da obavi svoj posao.Tu negdje vidim i Hamidu Alic i njene sinove i muza.Vidim onog iznurenog,gologlavog Bosnjaka kako stoji nasred ceste i s dlanovima oko usta doziva svog sina,koji se udaljuje u jednom od kamiona prepunih straha,neizvjesnosti i ljudske nesrece:"Avdo,sine,
cuvaj se."Glas pacenika izgubio se u buci kamionskih motora koja je parala ljetnji zrak nad Potocarima,
posljednji ocev glas koji je djecak cuo.
Uvijek sam se pitao:sta je to u svijesti njihovih ubica sto im je klanje nevinih ljudi ucinilo tako neodoljivim?Je li covjek jedina zivotinja koja sadisticki uziva u istrebljivanju vlastite vrste?Je li zlocin u Srebrenici djelo grupe ludaka?Je li Bog zaista umro,kao sto su,poslije Auschwitza,tvrdili neki veliki umovi?Covjek mozda nikada nece uspjeti da odgovori na ta i slicna pitanja.Ipak,jedno je sigurno:
pripisati zvjerstva u Srebrenici ludacima,ma sta se pod tim podrazumijevalo,znacilo bi uciniti neoprostivu gresku.Razboritost nas uvijek dovodi do jednog te istog zakljucka:zlocin u Srebrenici izvrsen je planski i beskrupulozno.
Zamajac zla bila je politika Milosevicevog rezima,a njeno pogonsko gorivo bile su lazi srpskih nacionalista i projekt velike Srbije,olicen u paroli"Svi Srbi u jednoj drzavi".Niko se tada nije sjetio da je Hitlerova parola"Svi Nijemci u jednoj drzavi"bila uvod u Drugi svjetski rat.Stubovi svake ratne politike su vojska,tajna policija i mediji,pa Milosevic nije morao da izmislja toplu vodu.Duhovne pokrovitelje imao je u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti,medju srpskim piscima i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Haski tribunal definisao je ciljeve tog razbojnickog drustva kao"zajednicki zlocinacki poduhvat".U tri
pojedinacne presude potvrdjeno je da je u Srebrenici izvrsen zlocin genocida.
Program likvidacije i zatiranja svega"nesrpskog smeca"na Balkanu nije dakle bio nikakva tajna.On se nije mogao realizovati spontanom provalom nasilja,vec iskljucivo planski i racionalno.Uzor je nadjen u nacistickoj Njemackoj,koja je promovirala Hitlera,Himmlera i Eichmanna,i istorija je ponovo namirisala svoju krv.
Nacionalna istorija Srba,utemeljena na mitu o Kosovu,djeluje kao opasan koktel.Pol Valeri(Paul
Valery)nije slucajno bio sumnjicav prema istoriografskoj nauci.Valeri se u svojim esejima bavio njenim lazima:"Istorija je od svih produkata intelektualne hemije najopasnija;ona obmanjuje,uspavljuje i opija;ona docarava lazne uspomene i zavodi narode do megalomanskog delirija."Proglasivsi Srbe
"nebeskim narodom",njihova je Crkva proizvela koktel koji"obmanjuje,uspavljuje i opija".Njegova masovna potrosnja,koja je uzela maha pocetkom 90-ih godina proslog vijeka,odvela je Srbe u istorijski poraz-politicki,vojni i moralni,u kome su skoncali srljajuci iz zlocina u zlocin.Njihov istorijski mamurluk ce dugo trajati...
(Tekst je objavljen u publikaciji"Srebrenica-Sjecanje na buducnost",u junu 2005.,koju je izdala Fondacija"Heinrich Böl-Regionalni ured Sarajevo")
Post je objavljen 03.07.2007. u 14:07 sati.