Čovjek, odnosno vilenjak, bi mogao pomisliti da će mag biti zahvalan na povratku iz ništavila… ali ne, on me bijesno pogledao tvrdeći da bi se bio i sam izvukao. Doduše, priznao je da nije imao pojma kako, ali on bi to izveo. Nisam baš sigurna.
Ne tako daleko od nas, Gotmung je napredovao. Viđali smo u svojim snovima uništenu zemlju kojom je prolazio, ostavljajući iza sebe trag gori i od smrti, poptunu i nesavladivu prazninu. Pred mojim očima voljeni Qualinesti je nestajao, a moj narod spremao se za rat i bitke koje ne donose nadu u iščekivanju slijedećeg dana. Nešto u nama je šaputalo da moramo požuriti.
Crne ogrlice stezale su nas, ne fizički koliko svom okrutnom namjenom. Jedino Beathor, kojemu smo ogrlicu skinuli dok je bio u stanju… nesvjesti? Poluživota? Nije osjećao njezin teret.
tko zna na što je nalik moja šuma sada! postoji li uopće.... ili je Solamnija sve što je ostalo....a ovdje će se odigrati posljednja bitka... padne li Palantis, pao je svijet. zavladat će praznina. a mi čamimo u tamnici u njegovom predgrađu, nesposobni da to spriječimo. nisam nikad mislila da ću kraj dočekati sjedeći na hladnom kamenu i čekajući.... draže bi mi bilo umrijeti s oružjem u rukama...
nada polako umire, osjećam to, vidim u očima svojih suputnika. zakazali smo. pod pretpostavkom da bi uspjeli učiniti ono što smo morali, što moramo. kako smo uopće mogli pomisliti da baš mi, od svih koji prebivaju pod nebom koje obasjavaju tri mjeseca, baš mi smo odabrani nekim čudnim usudom da spaimo svijet?! bili su to dječački snovi koji su u našoj mašti oživjeli.... ali ipak.... mi smo ti odabrani od bogova, mi smo oni koji su vidjeli Zmajeve planine, oni koji su vlastitim rukama dotaknuli Mormegil.... ne znači li to da ipak ima nešto u tome? o, Zyveline, ako ti je tvoj narod ikada bio mio, čuvaj naše šume, one su sve što imamo....
neobično kako se u ovakvim trenucima okrećemo bogovima. čini se da je vjera sve što ostaje kada sve drugo postane daleko. pitam se jača li ili slabi Fengarova vjera dok ovako sjedi, s glavom na koljenima. i, kvragu, gdje je Arya, sa svom svojom nepokolebljivom pobožnošću?! slabe su nade, ali one koje imamo dijelom polažemo i u nju. tko zna.... možda je u muškom svijetu uspjela izboriti svoje mjesto u redu paladina. jer ako nije, uzalud nam nadanja. možemo samo člekati da nam se mag koji stoji iza Federica i njegovih riječi smiluje. a za to su male šanse. okrećem se prema Beathoru:
-tko je onaj što upravlja Federicom?
Beathor me gleda i kroz zube progovara:
-Galan Draco.
Post je objavljen 03.07.2007. u 12:04 sati.