I molio sam vas...i preklinjao...čak štoviše i onako lucidno prijetio...ne uzimajte me zdravo za gotovo...ne stavljajte moju ljubav na vitrinu da mirno skuplja prašinu...i niste me čuli...niste me doživjeli...i mislili ste da serem kvake kada sam govorio da ćete me tako otjerati od sebe...i sada znate da ste krivo mislili...sada kada je kasno...kada smo se već povrijedili...sada kada sam vas išamarao okrutnim riječima...sada kada sam vas odlučio zaboraviti...i pitam se...da li sam vas uopće smio upoznat...da li je vrijedilo...ali poslije jebanja nema kajanja....stoga,vrijedilo je...ne želim se ubijat u pojam što bio bilo kad bi bilo...sada je već ionako prekasno za to...imam još samo jednu molbu...ne tražite me...ne pitajte moje znance i prijatelje kako sam...okrenite list u vašim knjigama i jednostavno istrgnite stranice na kojima sam počivao neko vrijeme...učinite da nestanem i da iščeznem iz vas...jer koliko god vas ja pokušavao zaboraviti,ako vi ne zaboravite na mene ja ću se uzalud truditi...jer dokle god vas osjećam...dotle ću vas u svojoj glavi i srcu uzaludno opet moliti...NE UZIMAJTE ME ZDRAVO ZA GOTOVO...iako ću znati da me u tom trenutku nitko od vas nečuje...
Will it make it easier on you
Now you got someone to blame
Did I disappoint you?
Or leave a bad taste in your mouth?
Did I ask too much
More than a lot...
Ma whatever...que sera,sera...adio miševi
Post je objavljen 03.07.2007. u 11:34 sati.