Marketing
Koliko ljudi na svijetu još mora poginuti, koliko ih još mora patiti, koliko ih još mora umrijeti od gladi, žeđi da bi napokon netko rekao "DOSTA!!" Dosta je nejednakosti među ljudima, dosta je diskriminacije, krađa... To nam nije potrebno... Kada će napokon netko reći živim za ljubav i volim te, jer si čovjek...I nije mi bitno odakle si ni kakav si... Priznajem, ja prva moram poraditi na tome... A i mnogi od nas... Zapravo svi... Jer neka zla nije lako zaboraviti, a kamo li oprostiti... Kako oprostiti i zaboraviti proplakane suze, traume, noćne more.... Godine strepnje i straha.... Za dom... za obitelj... za djecu... Kome to oprostiti, ako je tvoja ljubav života sada 2 metra ispod zemlje, ili tvoj sin, kći, unuk? Kako smoći hrabrosti i reći, "Nema veze, čovjek si, opraštam ti!"
Teško... Zapravo mislim nemoguće... Jer na taj smo način mi njemu dali neku mirniju savijest, olakšali mu život i moći će mirno spavati... Tom smo zločincu pomogli... A tko će pomoći nama da zaboravimio prošlost? Da živimo kao da se nikada nije ništa dogodilo? Da živimo bez pola srca? Kao paraziti? Kako živjeti a ne samo levitirati i ne biti svejstan stvarnosti, kako ne živjeti u prošlosti?
Kako oprostiti?
Voljela bih kada bi netko pronašao načina...
Ne mislim kako oprostiti neku sitnu laž, i sl. Mislim na stvari i događaje koji su ozbiljni i strašni... Na izgubljene, drage ljude, na izgubljeni dom, na izgubljenu domovinu... Imali smo sreće... Mi Hrvati.... Imali smo ljude oko sebe koji su mislili na nas, na daljnje generacije...na svoju djecu i djecu svih Hrvata.... Dali su nam slobodu... Borili se za nju... POGINULI za nju...
Kako im mi vraćamo?
Zapitajte se sami....
Shot at 2007-07-03
Shot at 2007-07-03
Shot at 2007-07-03
Post je objavljen 03.07.2007. u 09:47 sati.