Marketing
TURBOEKSKLUZIVNO! BAŠ SENZACIONALNO! JAKO SPECIJALNO!
Kurologija - autor dr. sc. Kuro Bajraktare
Kurac (također ud/o, pimpek, puzdra, kita, kar/a, kur/onja i dr.; lat. penis), Def: nar. naziv za muški spolni organ; Knjiž: noviji oblici ukrutbeni ubodnik (S. Babić), rjeđe i međunožni nježnik (S. Rog). Filol: Riječ praslav. (od kur' pijetao) i indoeurop., vjerojatno iranskog podrijetla: od korijena hrv' -srb' kao u glagolima shrvati i srbiti u značenju jebati i/ili biti sjeban). Kult.-polit. povijest: K. se javlja u raznim veličinama i oblicima, te stanjima i značenjima. Iz prapov. kulture žarnih polja poznati su k. žarnjaci; Dalmati i Histri u obliku k. izrađuju goleme mengalite, vjerojatno radi izračuna kurčeve godine. Već Japodi navlače nakurnjake izvezene na način tzv. kurčevog pletera (poslije hrv. pleter); Daorsi (Prozor, Hercegovina) tetoviraju k. s tri točke u obliku slova V (poslije U). U doba naseljavanja (VII. st.) Hrvati kao štovatelji Sunca-Svemuda pobjeđuju nomadske Avare te se ovima kao kurcima od ovce gubi trag u povijesti (K. Porfirogenet).
U doba narodnih vladara snažno se izdiže Kurcimirov penis erectus croaticus, jedan od najstarijih k.u Europi. Za turske prevlasti hrv. k. se rjeđe diže, iako ga spominju narodne pjesme (kuro-barjaktar, kuro-buljubaša i dr.). U vojnoj taktici Turci prvi primjenjuju tehniku zastrašivanja pomoću k. (Idu Turci, vide im se kurci). Krajišnici naspram toga primjenjuju taktiku k. na batini, ali još dosta nepreciznu (odatle: mlatiti k. po koprivama). Za franc. uprave na cijeni je luksuzni k. gladac. U osvit Narodnog preporoda prvi se izdiže k. zornjak, a veoma je popularna Štoosova elegična budnica Tugjim kurzem po gloginjah mlatiti (1841) koju su pjevale i oduševljene Ilirke. Za Bachovog apsolutizma vlast podmeće kao narodnu poslovicu hvala k. na udarcu ( utvrđeno kao falsifikat). K. postupno postaje tema mnogih knjiž. djela (A. Šenoa, Prosjak Kura; E. Kumičić, Začuđeni kurci i dr. ), što se prenosi i na hrv. modernu (A. G. Matoš, Utjeha kurca; T. Ujević, Žedan kurac na studencu) te socijalno-nacionalnu prozu (M. Kleža, Deset kurčevih godina; M. Budak, Na kurčevu ognjištu). U suvr. knjiž. k. je obradio G. Tribuson u bolničkom romanu Kuratorij; u obliku intimističke ispovijedi D. Ugrešić (Forsiranje kurca). Značajna su djela i 5. brzina kurca I. Rogić-Nehajeva, Magnum I. Aralice, te Čujete li kako krče kurci u u pizdama vaših gospodarica N. Fabrija. Tematika kurcoslavlja javlja se u širokom rasponu od sado-esejizma (V. Pavletić, I. Mandić i dr.) do pripovjedačke mazo-proze (P. Šegedin i dr.). K. na filmu obradio je H. Turković (Filmsko vrijeme i trajanje kurca), a u hrv. glumištu B. Senker i T. Mujičić u zajedničkoj monografiji Od Kar-Pata do Kar-Adžića. U glazbenoscenskim umjetnostima k. su obrađivale Jagoda Martinčević, te Sonja Kastl, Seadeta Midžić i dr. Prijevod antologije limerika On Pricks and Pussies objavio je I. Ott pod naslovom O onome i onome (1989). Tema k. javlja se i u glazbi (J. Gotovac, Kuro s onoga svijeta, K. Odak, Purica pleše). Za Obznane nastale su revolucionarne pjesme koje su komunisti i republikanci pjevali u zatvoru u Mitrovici i dr. (Dragi druže, to me vrijeđa, izbiješ mi kurcem leđa te Dok si ovo smislio na mome si visio). U NOP-u je snažnu borbenu poruku nosila pjesma Kurčev naprijed (V. Nazor) te u trenutcima opuštanja potresna pjesma Sred kuraca bajuneta. U ustaškoj vojnici prevladavali su ojkački elementi (Oj sikilju pizdin barjaktaru, vazda li si kurcu na udarcu).
U komunizmu je bilo zabranjeno svako kurcoslavlje, osim službenog trčanja kurca na Dan mladosti. Zabranjivana su i filozof. djela kao što je knjiga Praxisove skupine autora Kurčevo mišljenje kao mišljenje kurca (1973), kao i knjiga polit. uspomena D. Horvatića Noge sve manje, kurac sve tanji (1972). Službenu potporu imale su knjige J. Blaževića, Tražio sam kurčevu nit (1988. s predpušenjem Z. Tomca) i A. Berus S kurcem u revolucionarnom vrtlogu. U razdoblju demokratskih promjena važnu je ulogu odigrala krilatica Š. Đodana Hrvatski kurac u hrvatskoj pički (poslije pizdi). Nakon stoljeća tuđinske kurokracije, uspostavom vlastite države (1991) ponovno je objavljena kurcijalna knjiga F. Tucmana Mali narodi, veliki kurci. Opširna monografija A. Mijatovića i don Ante Bakovića Kurac u Hrvata daje poticaj novim istraživanjima k. baštine u okvirima velikog projekta Studia curatica croatica, kao i pronatalitetnim civilnim pokretima među Hrvaticama pod geslom Jedan ko nijedan. Razvijaju se i regionalna društva za očuvanje kurčeve baštine (Hercekurac, Ogulin - kurac zagulim i dr.) te manifestacije i brojni festivali ( Šokadija na kurčevu sijelu, Kurčevi vezovi, Naš kurac je lip i dr.). Velik doprinos suverenosti hrv. k. daje i dijaspora. U iseljeništvu kao krovnu organizaciju G. Sušak i A. Beljo osnivaju U-Kurac (Toronto, 1970), od koje se poslije izdvaja skupina oko M. Meštrovića koja formira Za-Kurac (New York, 1987). Usprkos potrebe za jedinstvom hrv. k. u Domovinskom ratu, Hrvatska demokratska zajebnica (HDZ) ne uspijeva formirati jedinstven Hrvatski kurčevi blok (HKB), nego se formira više zasebnih stranaka (pravaši Za kurac spremni, liberali Kurčić-Fižulić i dr.). Naprotiv lijevi drkadžije uspijevaju se ujediniti: Račanova ranija Stranka demokratskih pizdarija (SDP) s Vujićevim Socijalno dopušenim sranjem Hrvatske (SDSH) formiraju novu SDP (Staloženi dupedavci i pušioničari; pobijedili na izborima 2000). Među civilnim pokretima javljaju se najprije feminističke skupine koje dominantnoj i autoritarnoj politici tvrdog kurca suprotstavljaju elastičnu politiku pizde, na što reagiraju slupine tvrde desne mlaćenice okupljene oko H. Šošića i njegove udruge Hrvatski brabonjak. Potonji pokreti ipak ne nailaze na širi odaziv, osobito nakon pojave programatskog eseja S. Čuića Tko u Hrvatskoj ide bez kurca jebati (Vjesnik, 14. VII. 1995). Usprkos državnih napora te poticajnih mjera za uzdizanje hrv. kurca, demografska istraživanja koncem milenija pokazuju i dalje tendenciju pada njegove moći s obzirom na posljedice njegove pretvorbe i privatizacije po kojima se najbolji dio hrv. k. našao u stranim rukama.
Lit.: F. Rački - E. Laszowski, Institutio penisario copulationem Croatorum, Rad JAZU, 251, 1890; D. Mandić, Hrvati i Srbi - dva stara kurca, Sydney 1938; A. Beljo, U iseljeništvu pod tuđim kurcem, Toronto 1985; L. Bulczu, Potieče li hrvatski kurac od iranskog 'hourac hourowatha', Jezik 23 - 24, 1993; Š. Š. Čorić (urednik), Uz kurac - niz kurac (Zbornik radova: G. Sušak, Kurac u obrani hrvatske državnosti; V. Šeks, Temeljci pravne kurčevitosti; H. Novak- Srzić, Kurac kao masovno općilo i dr.), Neum-Klek 1995.
(dopuna, prosinac 2006.)
Uz dominantne teme o raznim pizdarijama (Bere Tič, Vladić Ubuljić i dr.), u suvremenoj hrv. književnosti k. se izraženije javlja tek u elektr. medijima (nabijemtenakurac.blog i dr.), a među autorima se ističu Markiz de ga Sad, Liječeni Katolik i dr., te srp. disident Nemanja koji je, na Runjaninovu tragu, za svoju novu domovinu "ispevao" i himnu Lepa naša pripizdina.
Post je objavljen 03.07.2007. u 09:31 sati.