Sinoć sam, igrom slučaja, bila sama doma i iz čiste dosade posegnula sam za home-made višnjevačom. (Digresija o višnjevači: stavila sam kilu maraske i nekih 20-30 dag šećera i onda se sve to jedno tri tjedna čvrljilo i cmarilo na žarkom suncu na terasi. Onda, kad se pretvorilo u slatki sirup, dodala sam skoro litru nekakve u Splitu kupljene domaće loze koja bi trebala bit zabranjena Ženevskom konvencijom. Rezultat: I'VE CREATED A MONSTER!!!) Tako potpomognuta ovim rajskim nektarom, sjedila sam dokono na kauču i imala sam pred sobom dvije (2) mogućnosti:
a) otići oprati suđe od ručka, ili
b) raditi nešto potpuno besmisleno, bespotrebno i bizarno, kao na primjer tražiti na Jubitou spotove za pjesme koje ti u normalnim okolnostima nikada ne padnu na pamet, na primjer pjesme Mate Miše Kovača iz osamdesetih koje su užasno glupe, ali se čovjek nakon par čašica home-made višnjevače s nostalgijom prisjeti stvari koje su mu obilježile djetinjstvo...
Da ne duljim...
Rezultat mog izbora jest Top 5 hrvatskih trash spotova.
(Svjesna sam da ima i puno gorih - uopće ne sumnjam - ali jednostavno ne želim znati za njih, ovo mi je više nego dovoljno!)
5. Tomislav Ivčić: Maslina je neobrana
Zašto je u Top 5: Zato što Tomislav Ivčić sjedi ispod masline s brčinama i oh-so-vintage Adidasicama na nogama (godina je 1985.) i pjeva kako su proplakali škoji bili. Jednostavno dođe čovjeku toplo oko srca. Ne znam je li maslina ispod koje sjedi Tomislav Ivčić neobrana, jer se sastoji od vrlo velikih piksela. Ali pretpostavljam da ipak nije.
4. Marko Perković Thompson: Moj Ivane
Zašto je u Top 5: Ovako: Marko Perković stoji nasred livade pogleda uprtog u nebo, maše rukama i izgleda ko Brandon Lee iz "Vrane". Onda u crno-bijeloj tehnici vidimo kako je Ivan 1979. bio izgnan s Kupresa, onda ga nakon mnogo godina vidimo da se vraća u boji (barem sam ja to tako shvatila, inače uopće ne kužim tu nekakvu simboliku s Kupresom, neuka sam), svi mu plješću, onda on ugleda svoju dragu koja mu, obučena u herclih narodnu nošnju, poleti u zagrljaj jer ga je valjda čekala sve te godine... Btw, ja bih užasno voljela napraviti s Thompsonom nekakav intervju jer mi u vezi tog čovjeka apsolutno ništa nije jasno. Recimo, kako katolik poput njega može izjaviti da sluša Iron Maiden? Jel on ikada čuo za "Number of the beast"? "Seventh son of the seventh son"? Jel on zna da je "The rhyme of the ancient mariner" preuzeta od Coleridgea koji je bio najdrogiraniji pjesnik u svjetskoj književnosti? Jel on zna tko je "Charlotte the Harlot"? Jel on zna da je Bruce Dickinson ljevičar???
3. Tram 11: Samo kod nas
Zašto je u Top 5: Pa eto, ispričavam se ako se tu radi o nekoj ironiji koju nisam skužila, ali ovo je jedan od onih spotova kod kojih, kad ih gledaš, bude tebi neugodno za izvođača. Ok, oni hoće bit crnci, ok, oni hoće imat u spotu trebu koja miješa guzom, ok, ona nije crnkinja i pleše groznu koreografiju s nekakvom zmijom... ali zašto, zašto, zašto ima te crne najlonke? Jel to nekome seksi? Jel joj režiser rekao: Slušaj mala, navuci ti te crne čarapetine, tako ćeš izgledat jeeebeno... Džizus, da su barem samostojeće...
2. Magazin: Sve bi seke ljubile mornare
Zašto je u Top 5: Može pitati samo onaj tko nije svojim očima vidio. Ne znam je li to trebala biti nekakva ironijska referenca na pionirske priredbe ili je slučajno tako ispalo... Uglavnom: oni stoje na nekakvom stejđu i stupaju, a povremeno se uhvate u vlakić. Iza njih su tapete prepune crvenih zvijezda, čekića u kombinaciji sa srpom te čekića samostalno. Tonči Huljić je mlad ko rosa, ima mrkvica hlače i fudbu, ne možeš vjerovat što će kasnije od njega ispast, a Ljiljana Nikolovska je obučena kao ravnateljica škole. Ako vas ikada uhvati tuga, trk na Jubito i tražite ovaj spot! Off the record, ja sam stvarno JAKO JAKO kasno skužila što uistinu znači rečenica "svoje male usne bi im dale"...
1. Marko Perković Thompson: Čavoglave
Zašto je u Top 5: Nisu potrebna objašnjenja. Znam da je cheesy stavit ga na prvo mjesto, ali stvarno je legendarno i iz jaja. Tu ga čak još mogu zamislit da sluša Maidene.
Onda, kako je višnjevača popuštala, svijest da gubim vrijeme na gluposti postajala je sve jačom: mogla sam pogledat neki film, mogla sam radit jogu, mogla sam čitat pametnu knjigu.
Onda sam otišla oprat suđe da više ne smrdi.
Post je objavljen 02.07.2007. u 22:29 sati.