Marketing
...nema bim-a-bam...
Hm........da. Ne znam kako protumačiti današnji dan.
Ali evo par riječi. Moram.
Kad srce radi bim-a-bam
Sve drugo je manje važno
Ne želim pjevati, ne želim plesati
Kad srce radi bim-a-bam
Sve drugo je manje važno
Svaka fontana sreće premala za mene
Samo želim da si sa mnom ti
Svaki dan i svaki tren
Danas sam ih željela samo za sebe.
Ali.....nisam ja te sreće.
Danas. Danas sam htjela samo uživati nakon svega.
S njima.
Došla sam tamo. Jedva sam nagovorila svoje.
Bilo mi je super.
Hm...
Da.
U početku.
Za sat i pol prohtjelo im se do grada.
No bilo je tu nesporazuma. Razumijem.
A ja. A šta ću. Neda mi se pa.....idem doma.
Bilo je i deračine, ali nisam niti primjetila.
Bilo mi je jako žao. Neopisivo. Neopisivo.
Možda ipak ne postoji nada.
Nada da mi možda neće do kraja biti sjeban dan.
Da ću ipak s njima uživati u svemu. Ono kao napokon.
Trebala sam ih.
Dušom. Tijelom. Kako god.
A nade bez.
Baš.....nada je kurva. A ja samo ružni putnik kojem rijetko priđe.
Podari se.
A nemam niti novaca više da joj platim (nadi), jer uvijek njima sačuvam za cigare.
Jebena navika. Jebena dobra, a opet loša navika. Jer im nedam da postanu ovisnici.
I onda doma, onak svega sat i pol vani.
Zabrana. Opet u zatvorenom. Samo deračina. Kraj dana.
Pa nadam se da im je za to vrijeme bilo barem lijepo.
Ljepše nego da su ostale.
Sjedim ispred Kino Zagreba
Svjetlo sja iz izloga
Trombociti u žilama
A tebe još nema
Znoje mi se dlanovi
Oko mene hrpa čikova
Gledam niz ulicu
Još nema te
Bim-a-bam za tebe
Hej, hej
Zaboravite ovo.
Samo zaboravite...
Samo me on danas oraspoložio.
Post je objavljen 02.07.2007. u 22:16 sati.