Marketing
Vrlo poučna priča...
Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zabije jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom slijedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zabijenih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zabijati čavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije niti jedan čavao zabio u ogradu.
Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je tada rekao:
Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje iz ograde isćupaj po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Tada mu je rekao:
Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kažes neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.
Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe rijeći za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe.
Kaži; TI SI MOJ PRIJATELJ I JA SAM TIME POČAŠĆEN.
Molim te, oprosti mi ako sam ikada napravio rupu na tvojoj ogradi.
Za kraj: Jedna lijepa stvar u prijateljstvu je spoznaja kome možeš povjeriti tajnu.
(Alessandro Manzoni)
Post je objavljen 02.07.2007. u 18:07 sati.