Tko bi se usudio reći da su manje važna od nas? I tko smo to mi da ih tako ugrožavamo i oduzimamo im NJIHOV svijet? Samo pogledajte fotografije i pustite srce neka radi svoje…
***
Ovaj razigrani momak (?) dio je tria koji se oko mog čamca vrtio i prevrtao gotovo dva sata. I ponovo, iako naravno ne mogu znati zasigurno, kladio bih se da je u pitanju bila ljubavna igra…;-)
Kad je već došao tako blizu, pomislio sam da me zove i mami k sebi. za sada samo pomišljam, ali vidjet ćemo što će donijeti budućnost…

Valjanje od smijeha i skok na leđa. Sad me vidiš…

…a sad više ne!

Sviđa li vam se moj rep?

Imam sad već cijelo mnoštvo tih fotografija, a to su samo trenuci kad se sjetim da bi bilo lijepo ovjekovječiti ih i podijeliti s vama. Mnogo je više onih ushićenih trenutaka kad mi ni izdaleka ne pada na um da postoje kamere, drugi ljudi i vanjski svijet. Dupini su ovdje i sada, a kad dođu donose tu vječnost sa sobom.
***
I još jedno stvorenjce u kristalno čistoj vodi koja se prelijeva svjetlošću. Mogao bih ju satima samo promatrati. Tako krhka, a u sebi nosi snagu cijele Prirode.

Drage prijateljice i prijatelji, čini mi se da čak ni najosvješteniji među nama ne znaju zapravo koliko je lijep svijet koji nas okružuje. Posebno ne da ta ljepota leži nama na dohvat ruke i očiju. Nema ovog baš posvuda, a eto kod nas ima. Umijesto da prodajemo, morali bismo čuvati – jer ovo nitko ne može platiti, nitko nadoknaditi. Ako to jednom izgubimo, izgubili smo zauvijek.
Post je objavljen 02.07.2007. u 17:21 sati.