Sjeti se one noći...
Dok smo si obećavali uz dodire i poljupce...
Ali one dodire lažne...koji ti daju nadu...
Zbog kojih si umišljaš mnogo toga...
Sjeti se onih poljubaca s okusom vina...
Sjeti se našeg pijanstva u onoj čudnoj noći..
Zapitaš li se nekada što dalje govoriti,činiti...
Misliš li kako pogledati sve one ljude,
koji su svjedoci te lažne noći?!
Sjeti se zagrljaja koji je tada bio prepun strasti i topline...
Razmisli kako je meni danas uz toliko gorčine...
Gdje su pokopana ta naša obećanja,
gdje su pobjegli naši zagrljaji,
gdje mogu dobiti onakve poljupce!?
Kako da ti priznam da moji dodiri nisu bili lažni,
kako da ti kažem da si mi prirastao srcu i
da bez tebe neću moći!?
Voljela bih si pomoći,ali ne mogu...
Zarobio me taj osjećaj...
Osjećaj koji samo ja znam...
koji me iz dana u dana podsjeća na tebe...
Na tebe,moj nedostižni prijatelju...
Post je objavljen 02.07.2007. u 14:38 sati.