Prije svega, predsjednik Mesić osobno je potvrdio sastanak sa Zagorcem, ali je naglasio kako nije on, nego Zagorec, prvi tražio kontakt. Zašto se vjeruje Hodaku, a ne vjeruje se Mesiću?...
No, od dalekosežnih nagađanja natrag u domaće nepometeno dvorište: ovdašnja je javnost oduvijek bila spremna olako pozobati mamce sumnjivih tipova i pripremiti lomaču za dokazane protivnike kriminala. Otkud to, nije posve jasno – ali da je riječ o simptomu socijalnoga straha od kriminalaca, to možemo biti prilično sigurni. I sve dok budemo tek tako opozivali one koji se kriminalaca ne boje, taj strah nećemo pobijediti...
Boris Pavelić, Novi list, 02. 07. 2007.
Trebao je kolega Pavelić nazvati Romana Bolkovića i priupitati ga je li ga Zagorec tražio da kontaktira Mesića ili je bilo obratno. Mogao je zvati i Romana BinderaZagorčevog prijatelja koji je sudjelovao u dogovaranju kontakta. Tko će zvati, tko će provjeravati. To bi bilo nešto kao istraživačko novinarstvo, a to je već sumnjivo. Propala bi teza da je Stipe Mesić dokazani protivnik kriminala. Stipe Mesić i njegovi medijski zagovornici već sedmu godinu ne rade ništa živeći od priča o Tuđmanovom kriminogenom režimu. Ne znam ni za jedan slučaj da su Mesić i njegovi medijski poklonici inzistirali da se jedan ozbiljni slučaj kriminala istjera do kraja. Mogu navesti najmanje desetak
primjera kada je Mesić preko svojih novinara ucjenjivao nazovi kriminalce, ne radi zadovoljenja pravde već radi ostvarenja nekih interesa koji ga vežu s mutnim tipovima, koje mu je baš u interviewu Borisu Paveliću predbacio bivši prijatelj Slobodan Budak.
Eto baš izborne 2003-e, preko fra Tomislava Duke (svećenik sa pištoljom za habitom) Mesić se skompao sa Stipom Gabrićem Jambom, koji je devedesetih bio sinonim za kriminalnu privatizaciju na jugu Hrvatske.
Dobio Jambo krila, jer preko Mesića mu se smješio posao sa Gadafijem, a lakše bi uz predsjednikovu potporu mogao prebroditi neke probleme s dubrovačkim državnim odvjetništvom, pa raspalio po svom tajkunskom ocu, potpredsjedniku HDZ-a Luki Bebiću, koji se sa Vladimirom Šeksom i Ivom Sanaderom spremao za izbore.
–
Stipe Gabrić Jambo, metkovićki gradonačelnik koji je HDZ i njegove čelnike Vladimira Šeksa i Luku Bebića optužžio da su ga reketarili, dobio je, čini se, novog političkog mentora, predsjednika Stjepana Mesića, koji kaže: »Što se tiče Jamba, on je gradonačelnik, nije nikada osuđen za kriminal i, ponavljam, moja je dužnost surađivati«.
Šeks i Bebić proglašavaju Jamba lažljivcem i najavljuju tužbe. Predsjednik Mesić pak priziva
pravnu državu da ispita Jambove navode o reketarenju...
Kolega Antun Masle davno je provalio Bebićev i Jambov kriminal, ali to dokazani borci protiv kriminogenosti ne obadaju:
Stipe Gabrić Jambo najbolji je primjer gluhoće i sljepila korumpiranog aparata HDZ-a i svih njegovih mehanizama, od politike do pravosuđa i policije.
Iako su sredinom devedesetih Metkovićem tutnjale noćne eksplozije od bombi podmetnutih pod vozila svakojakih protivnika, okolica nije šutjela. Jambo je napravio grešku kad je, kao čovjek s najjačim političkim zaleđem, zaigrao na sve.
Prvi veliki skandal, prvi slučaj prisluškivanja šefa hrvatskih tajnih službi, kreće od njega i njegova političkog zaštitnika Luke Bebića, ali da se tad, 1995., u kriminogenom okruženju meke granice, nije našlo nekoliko hrabrijih ljudi, kakvih se nije moglo naći ni u manje ugrijanom okruženju, prvi dokaz sprege tajkuna s visokopozicioniranim političkim mentorima nikad ne bi izišao na vidjelo.
Rušenje "Metkovke"
Što se dogodilo?
Luka Bebić, tadašnji šef svih tajnih službi digao je slušalicu u Zagrebu i okreenuo broj Jambova mobitela u Metkoviću. Počeo mu je davati upute kako da sruši vlast u "Metkovki", mjesnoj tvornici kruha i tjestenine. U razgovoru od nekoliko minuta on i Jambo složili su se da će, ako treba, umjetno stvoriti krizu, zaustaviti isplatu plaća i izvesti na ulicu sve radnike poduzeća, pa neka poslovodstvo misli kako da s tim iziđe na kraj. Ali, razgovor je snimljen, a snimkaje bezuvjetno ponuđena "Globusu". S ljudima koji su je imali sastao sam se nekoliko dana poslije u Hotelu "Ston". Objavili smo je već u sljedećem broju, u formi dramskog dijaloga između Bebića i Jamba, s točkicama umjesto nepristojnih izraza kojima su njih dvojica častili svoje lokalne protivnike.
Uslijedila je reakcija na zasjedanju Sabora. Te srijede, iz saborskih klupa, Luka Bebić mahao je cmo-bijelim "Globusom" pitajući se kako je moguće da njega, šefa svih hrvatskih tajnih službi, prisluškuju, snimaju i to još objave. Nije stalo na tome. Provedena je policijska istraga: svi akteri, uključujući i novinara, podvrgnuti su obradi, a javile su se i "subjektivne snage". Jedan od kolega iz "Vjesnika", s pozicije predsjednika Suda časti Hrvatskog novinarskog društva, pokrenuo je postupak zbog nepoštovanja novinarskog kodeksa objavom snimke privatnog telefonskog razgovora.
Najpošteniji je bio Luka Bebić. Ni u jednom od nekoliko intervjua nije zanijekao da je vrpca autentična. No, ipak je pokrenuta policijska istraga. Policija me pozvala na obavijesni razgovor o tome odakle mi kaseta. Branio sam se citirajući neku odredbu Zakona o javnom priopćavanju po kojoj nisam dužan odati izvor infomiranja. Policija je ionako znala. Ukratko, znali su kad smo se i gdje sastali i tko je predao kasetu. Jedan od aktera, poslije je osuđen na uvjetnu kaznu.
Predsjednik Mesić se potrudio da ga danas podržavaju i Jambo i Luka Bebić, pa će potonji u stilu Borisa Pavelića izjaviti:
• Je li predsjednik Mesić zaslužio opoziv ako se dokaže da je generalu Zagorcu umjesto pravosudnih organa nudio pomilovanje od sudskoga postupka?
- Ne znam što je nudio i je li uopće predsjednikov savjetnik otišao na razgovore. Predsjednik RH se brine, po članu 93. stavku 2. Ustava, o skladnom djelovanju svih organa državne vlasti. Predsjednik RH nema nikakve odgovornosti čak i ako bi poslao nekakvog svog savjetnika. Kao da u politici nema razgovora s ljutim neprijateljima?! Kako bi inače ikada došlo do mira!?!
• Ne mislite li da je to ipak miješanje u pravosuđe i da je na Državnom odvjetništvu, a ne predsjedniku države, da odlučuje komu će ponuditi da bude pokajnik?
- A tko kaže da je ponudio status pokajnika?
• Pa ako se pokaže točno ono što tvrdi odvjetnik generala Zagorca?
- To ne može ponuditi nitko osim onoga tko na to ima pravo, a zna se tko je to. Ali dužnost je predsjednika RH da pokuša na neki način iznivelirati stvari u državi, da ne bude nepotrebnih šteta za Hrvatsku. Ako je savjetnik bio ondje sa znanjem predsjednika Republike, predsjednik Republike zna zašto je on ondje išao. Ne bih htio nagađati zbog čega je išao i što je pregovarao, ako je pregovarao.