znam da bi trebala zatvoriti ovaj blog. znam da bi trebala nastaviti negdje drugo. nigdje ako me više nema.
medusa je pripadala njemu i nikad nikome drugome neće moći.
laž. mi smo samo htjele da medusa pripada njemu. nije pripadala nikome. pripadala je našem ludilu i strahu od običnosti, onoj koja jesmo, dramama, i nikad ničemu drugome neće moći.
armin ovin dana: "Anabela je bila radodajka, i k tome licemjer. Hladna, bespomoćna pička, a izigravala je hladnu, bešćutnu pičku. Bila je ono što nije bila, a nije bila ono što je bila. Nije imala hrabrosti i snage biti. Nema veće i bolnije osude, nego osuditi sebe, da ne budeš ono što jesi."
trebam vas samo da ubijem svoju samost.
tako i biram svoje muskarce, pažljivo a ne prerijetko, kad u njihovim očima vidim onu koja može biti voljena.
onu koja je u mojim očima apsolutno obožavana i nikad neprihvaćena.
ja ne znam ko sam. moje želje moje emocije me bacaju ko iskorišten bespomoćni jarbol odavno smrskanog broda.
i ja ih slijedim izbjegavajući odgovornost.
posve ne znam gdje treba tražiti Način.
pokušavam biti iskrena.
istina je da sam u svom neznanju i okrenutosti sebi posve neuka. ne znam šta čovjeka čini ispunjenim. dobro sam stvarna sam tek kad nestanem.