Ne podnosim ljude koji misle da mogu kupiti ljubav neke osobe, bilo roditelja, djece, unuka, prijetelja ili neke druge osobe. Jednostavno,meni ne ide u glavu kako netko može misliti da će ga neka osoba voljeti samo zato jer joj donosi velike poklone ili daje novac. Da,ta će osoba možda zavoljeti te darove i novac, ali sigurno neće zavoljeti osobu koja joj je to dala, barem ne zbog toga. U redu je odobama koje volimo kupovati stvari i veseliti se kada se oni vesele, ne kažem ja da je to loše, ali voljenim osobama treba pružiti i ljubav i pažnju iznad svega. To je svima nama, premda možda toga nismo niti uvijek svjesni, najveći i najdraži poklon.
Ja, na primjer, imam dvije bake (ovo je izjava mjeseca,zar ne lol) - jedna ima novaca, druga nema. E sad. Ova koja ima novaca nas jako rijetko posjećuje i svaki put kad nas posjeti samo meni, mom bratu i mojoj sestri svakom da novčanicu od 200 kn i misli da je time sve riješila. U početku ja nisam imala ništa protiv toga (tko bi), ali to mi je ubrzo počelo jako smetati. Jednostavno, stekla sam dojam da ona misli da ćemo je mi voljeti više što nam više novca ona bude dala. A to nije tako. S vremenom, jako sam se udaljila od te bake. Njeni rijetki posjeti me uopće ne razveseljuju, jer su svi postali isti - dođe, pusa, pusa, kako si, kako si prošla u školi, ma bravo, evo ti, ajde bok. Ne sviđa mi se to. Nimalo. Ne kažem ja da to nije znak pažnje i ne kažem da me ta baka ne voli, jer znam da to nije istina. Znam da me voli, ali jednostavno, ne zna to pokazati na prav način. A bojim se da novac nije prav način. Sad ga, štoviše, uopće ne spremam nego ga dajem mami, ona će ga sigurno bolje potrošiti nego ja.
Moja druga baka, naprotiv, nema novaca. No, dolazi nam skoro svaki dan, čuva nas, dok smo bili mali pričala nam je priče, s njom mogu razgovarati o različitim temama, uvijek nam za rođendane speče kolače... I s njom sam vrlo bliska. Jenostavno, njene znakove pažnje više volim. Kad mi je prije dvije godine kupila za rođendan komplet Gričke vještice u atikvarijatu i za to prešla cijeli grad (tad još šk knjiga nije bila izdala ova nova izdanja) samo jer sam ja to jako htjela, stvarno mi je pokazala da joj je stalo. Nije uopće bilo važno koliko je to koštalo, niti meni niti njoj, nego je bilo važno koliko je truda ona uložila u pronalaženje tih knjiga. A, kad mi ih je uručila, obje smo bile jako, jako sretne.
Ne znam... meni novac nije najvažnije stvar u životu. Smeta mi kad netko pokušava ljubav kupiti novcem, jako mi smeta. Neću reći da mrzim takve osobe jer su one jednostavno takve, to im je u prirodi...
Samo se nadam da će se jednom opametiti i shvatiti da je zagrljaj veći dar od 100 kuna, koliko god se to svima nama nezamislivo činilo.
Lijep pozdrav svima! :D
Post je objavljen 02.07.2007. u 11:47 sati.