Nažalost ni ova terapija nije pomogla da se smanje epileptični napadaji.
Jučer je Anja imala popriličan broj napada, pa smo morali reagirati i staviti joj «klizmicu» da joj se napadi smire. Po klizmi cjeli je ostatak dana Anja bila bezvoljna i vrlo pospana ali bar smo joj malo olakšali da nema toliko napada. Upravo zbog toga klizmu nije dobro davati učestalo već jedino kad je to jedini izlaz da se napadi bar donekle smire.
Danas ćemo stupiti u kontakt sa Anjinom neuropedijatricom da vidimo što i kako dalje.
Sve napade smo uspjeli snimiti i sa kamerom pa ćemo i snimak predočiti doktorici i barem joj malo olakšati za izbor nove terapije.
Također ćemo stupiti u kontakt i sa Slovenijom da vidimo da li se u dogledno vrijeme možemo naručiti i kod njih, pa možda liječenje u Sloveniji pomogne.
Nažalost kad se čovjek nađe u takvoj situaciji, hvata se za najmanju slamku.
Ne možemo Vam ni opisati koliko smo razočarani kad vidiš da ni ova terapija nije pomogla.
Od svega je najgore gledati svoje dijete kako se muči s tim napadajima a ti mu ne možeš pomoć. Svaki napad koji Anja ima, u nama se trga jedan komad srca.
Jedina sreća u nesreći je ta da Anja prilikom napada ne gubi svijest.
Jednostavno više ne znamo što da radimo. Pokušali smo sve, pokušavamo i dalje ali se ponekad pitaš pa hoće li konačno više biti kakvog pomaka.
Stvarno se trudimo dati sve od sebe ali jednostavno kao da se sudaraš konstantno sa zidom.
Lupaš, lupaš ali zid nikako da pukne.
I onda pukneš ti, a puko si jer si čovjek od krvi i mesa. Puko si, jer koliko god se trudio i dao sve od sebe a ono pomaka nema.
I nakraju se pitaš DOKLE????????????
Post je objavljen 02.07.2007. u 09:15 sati.