Jedan od osnovnih problema Afganistana su medjuplemenske trzavice. Stalni ratovi sa susjedima donose bijedu, ali plemenski sukobi odnose jako mnogo zivota cak i u mirnijim razdobljima afganistanske povijesti. Za odnose medju plemenima i za rjesavanje sukoba zaduzeno je Ministarstvo za plemenska pitanja. Svaka provincija ima svoju zasebnu kulturu, pleme koje je odredjuje.
Najjace i najvece pleme su Pashtuni, starosjeditelji Afganistana. Njihov jezik, pashto, je drugaciji od jezika kojim govore ostala plemena. Njihovi obicaju su okrutni i sirovi. Pashtuni su skloni tradiciji, koje se drze bez obzira na sve. Ova ponosna nacija nikada ne zaboravlja. Mrznja se prenosi sa koljena na koljena. Sayid, pashtun, nam prica: “U Kandaharu postoje dva sela koja ratuju vec stotinama godina. Svi su vec zaboravili zasto, ali svake druge nedelje muskarci iz jednog sela idu u drugo selo da ubiju sto vise ljudi.” Bez obzira na strogu tradiciju, Pashtuni spadaju u jedno od najobrazovanijih plemena Afganistana.
Hazare su, legende kazu, potomci Jinghis Khana. Kada je na svojim osvajanjima ovaj ratnik dosao do Afganistana, u tisucu kampova ostavio je tisucu ljudi. Tako su Hazare dobile ime. Hazara na perzijskom, koji u afganistanu zovu dari, znaci tisuca. Hazare spadaju u najsiromasniji sloj ljudi. “Hazare su opasni ljudi. Zato je Amanluha Khan rekao da im nikada ne smijemo dati da rade odgovorne poslove. I bio je u pravu. Cim su dobili malo moci, zapoceli su rat.”, nastavlja pricu Sayed Muhammad, pastu prevoditelj. Ugnjetavani i ponizavani stotinama godina, Hazare su podigle krvavi ustanak. Sa zarobljenicima, vojncima, zenama djecom, nisu imali milosti: “Sakatili su ljude, a onda ih tjelrali da jedu vlastito meso. Rezali su stomake trudnicama i vadili im djecu iz utroba. Biloje uzasno.” pricaju nam stariji dogadjaje koje bi najradije zaboravili. Ustanak je ugsen, a pleme hazara je dovedeno na rub istrebljenja. Najvise ih ima u provincijama Herat i Bamiyan.
U Nooristanu, zive ljudi plavih ociju, svijetle puti i gotovo europskih crta. Legnede kazu da su to potomci vojske Aleksandra Makedonskog. Nooristan je posljednja provincija u Afganistanu koja je primila islam. Tada Kafiristan, zmelja nevjernika, postaje Nooristan, zemlja prosvijetljenih. Zene Nooristana, tvrdi vecina afganistanaca, najljepse su zene Afganistana. “Ako Nooristanka napusti Nooristan, vene kao cvijet, i njena ljepota nestaje,” prica nam Galija Nooristani, novinarka za nacionalnu televiziju. Galija, iako iz Nooristana, nema plave oci i europske crte lica.
Nomadi kuchije zovu romima afganistana. U svojoj zivopisnoj odjeci, malim zavezljajima, i staorima na kamilama krecu se brdskim predjelima Afganistana. Male karavane rijetko se zaustavljaju u gradovima, ali ih ponekad mozete vidjeti i u Kabulu. Kuchiji smikaju djecu suromom oko ociju da otjeraju zle duhove. Tu tradiciju nomada preuzela su i ostala plemena afganistana.
Tu su jos i tadjici, baluchistanci, uzbezi, turkmenii mnogi drugi koji su krenuli na put preko afganistana, i tu igrom slucaja ostali.
(Objavljeno u KLIK - u)
Post je objavljen 02.07.2007. u 05:46 sati.