Evo mene iz bespuća...
Javljam se samo telegrafski. Na godišnjem sam. Ako koga upće zanima.
Na pustom otoku. Bez struje i tih stvari. Bez PC-a. Bez bloga. Kornati-đir.
Izvještaj slijedi. Kad se vratim u civilizaciju.
Ovo se samo javljam ako ko nabasa na mene. Onako slučajno. Ako koga zanima jesam li živa.
Dočepala sam se interneta u turističkoj agenciji.
Moram biti pristojna i kratka.
U međuvremenu možda budem morala dati neku informaciju nekom Talijanu. Evo ih po jahtama koliko hoćeš. Ali nitko da kroči vani i nešto onako usput pita. Da ga zadivim svojim poznavanjem situacije.
Samo da ne dođe Njemac. Koji govori samo njemački. Onda ću ispast blesava.
A i Roman Abramovič je tu negdje u điru.
Sva sam se sredila ako naiđe. Ali ima jedan mali problem. Onaj brod (ako se to tako zove) je tako visok da ću mu iz gornje palube izgledati ko mrav. Neće se razabirati detalji. Tako pomno osmišljeni. Ali, kad razmislim, možda je tako bolje.
Bio je u Ižu, iskrcao se s onog čuda, ušao u mali dućan i rekao: "Dobar dan, molim vas štrucu kruha."
Što je prodavačica odgovorila ostala je vječna tajna za novinare.
Dakle, dragi moji, ja sam dobro, što od srca želim i vama.
Šaljem vam puno pozdrava.
Post je objavljen 01.07.2007. u 19:57 sati.