Hodam Ravnicama i razmišljam tko dobro peče kolače da tako fino mirišu. Razmišljam pet minuta i zaključim da ako sam prešla sto metara da je to miris čokolade iz tvornice Kraš. Baš me razveselila tvornica koja ne izgleda otrovno! :D
Pod dojmom sam bila kako mi je neka stara žena u tramvaju htjela ispričati da se danas ošišala i da je kupovala, a vruće je, kako se neka ženska loše obukla i još toga. Dobar dio nisam razumjela. Malo me zbunila sa zahtjevom da joj pokažem koji je tramvaj, trebala sam joj napisati na ruku. Gluhonijema je.
I neki čovjek mi je dok sam hodala ulicom prekinuo hod s riječima: "Djevojčice, nemoj se ništa bojat, neću ti ništa, znaš li možda gdje je ** ulica?" "Ne znam." "Dobro, hvala, oprosti." Što se njemu u životu dogodilo?!:(
I dok sam to sva izbezumljena govorila Tanji, od svih ljudi na trgu, ženska s engleskog govornog područja odluči izabrati mene za komunikaciju i pokuša čudnim hrvatskim reći što traži. I nju sam shvatila.
Možda je to zato da se ne osjećam izoliranom kada ne uspijevam naći pa se nalazi mene.
Da pohvalim jučerašnju predstavu već po treći put :D : Na na na!! Odlično. Ima najbolje glumce ikad.
Arnie mi je živi dokaz da možeš sve što želiš. :))
Post je objavljen 03.07.2007. u 22:00 sati.