Marketing
yogyakarta
U Yogyakartu popularno zvanu Yogya (citaj: Dzogdza) smo stigli kombijem skupa s jednim indonezijskim studentom i jednim malim Nizozemcem od kojih 18 godina. Mali nas je par puta dobro nasmijao, pogotovo kad je rekao da ga roditelji ne zovu bas cesto, nego samo svaki treci dan. Ma mlad je i prvi put daleko od kuce, pa je razumljivo. Cim smo stigli u Yogyu, primjetili smo da je puno cistija, organiziranija i normalnija od ostalih gradova u kojima smo do sada bili. Yogya zapravo izgleda kao pravi grad, a ne kao nabacana nakupina kuca. Srediste grada je sultanova palaca u kojoj sadasnji sultan jos uvijek zivi.
Smjestili smo se u hotelu u jednoj simpa ulici s dosta dobrih restorana i kafica. U istoj ulici je bilo i nekoliko turistickih agencija ciji su nas zaposlenici poprilicno maltretirali s ponudom svojih ekskurzija. Pogotovo nas je jedan mlad momak izludivao, pa smo se na kraju dosta neugodno otresli na njega. Kasnije smo se ipak pomirili i zajedno popili pivo u popularnom Bintang Cafeu (Zvjezdani kafic). Ispricao nam je par zanimljivih stvari kao npr. da on nije dobar musliman jer se moli samo jedan ili dva puta dnevno umjesto pet i jer cesto pije alkohol. Inace, ne primjecujemo ovdje bas puno nekog ekstremnog ponasanja vezanog uz islam. Dzamije su naravno sveprisutne s pozivom na molitvu par puta dnevno i ima dosta zena s maramom na glavi. Ali ima jos vise zena bez marame i bar na ulici ne primjecujem neku razliku izmedu muskaraca i zena. Takoder mi se cini kao da se vecina ljudi ponasa kao hrvatski katolici: svi su vjernici, ali vecina ih se ne pridrzava striktno pravila koje religija propovijeda.
Ovo je Malioboro, najpopularnija ulica u Yogyi, gdje na desetke becaka (taksi bicikle) nude svoje usluge. Bart i ja smo se vozili zajedno na jednom becaku i moram vam priznati da jadnom vozacu nije bilo lako. Nas dvoje smo puno tezi nego dvoje prosjecnih Indonezijaca. Usto je becak stvarno premali za nas dvoje, jedva smo uspjeli sjesti. U ulici Malioboro se moze kupiti batik, tradicionalni oslikani materijal od kojeg se izraduje odjeca, a takoder i raznorazni suveniri. Konkurencija prodavaca batika je nesmiljena. U Yogyi se cak govori o 'batik mafiji'. Vozaci becaka ce sve napraviti ne bi li vas namamili u galeriju batika, a tamo ce vas opet na sve nacine pokusati natjerati da kupite nesto. Ja zasad nisam nista kupila, ali bi htjela jednu malu batik sliku.
Nevjerojatno, ali istinito: u dosta mjesta u Indoneziji, pa tako i u Yogyi, konj s kolima je potpuno normalno sredstvo javnog prijevoza.
U blizini Yogye nalaze se dva najpoznatija indonezijska hrama: Borobudur i Prambanan. Prvi je budisticki, a drugi hinduisticki hram, a oba su izgradena negdje u 9 stoljecu. Oba hrama su prekrasna i ovo su definitivno najljepse gradevine koje sam za vrijeme ovog putovanja vidjela. Prosle godine je ovaj dio Indonezije pogodio potres pri cemu je posebno Prambanan dosta stradao. Zbog opasnosti od urusavanja veliki dio kompleksa moze se vidjeti samo iz daljine. To je stvarno steta jer bi unutrasnjost hramova trebala biti jako zanimljiva s brojnim kipovima hindu bozanstava. Stvarno mi je zao Indonezije kad vidim koliko prirodnih katastrofa ih pogada. Prosle godine u petom mjesecu su imali i tsunami u Pangandaranu i potres u Yogyi. Bas imaju peh.
Pogled na Borobudur.
Borobodurska zvona kako ih ja volim zvati. Tocan naziv je stupa.
Jedan od mnogobrojnih Buda na Borobuduru.
Prambanan.
Yogya je poznata kao kulturno srediste Jave. Da to malo isprobamo, otisli smo pogledati tradicionalni Ramayana balet u kazalistu na otvorenom. Moram reci da je bilo poprilicno zanimljivo. Ni u cemu ne lici na balet koji mi poznajemo, pokreti su puno kontroliraniji i ukoceniji. Balet je zasnovan na indijskom epu Ramajana (o tome ce moja sestra kao diplomirana profesorica hrvatskog vjerojatno vise toga znati), a izvodi se na Javi jos od vremena kad je hinduizam bio vecinska religija, prije dolaska islama.
Scena iz baleta. Djevojka u zlatnoj haljini je Sinta, glavna junakinja oko koje se cijela prica vrti.
Yogya je sve u svemu bila super zanimljiva. Tu smo proveli do sada najbolje dane u Indoneziji.
Post je objavljen 01.07.2007. u 19:33 sati.