Marketing
Rukopis
Nedavno sam, pišući nešto na poslu, uhvatila sebe kako promatram rukopise drugih koji su pisali na istom listu papira, a zatim sam počela nizati i razne asocijacije o osobama koje su pisale. Spajala sam zapažanja o rukopisu sa svojim dojmovima o osobama.
Odjednom kao da su iz tih raznolikih slova počele iskakati sličice situacija po kojima sam zapamtila neke karakterne osobine ljudi koji su ta slova napisali. Zaključci nisu izazvani iznenadnim napadom pronicljivosti, nego činjenicom da poznajem one koji su pisali. Ali je zanimljivo kako su mi u tom trenutku slova jednostavno počela nalikovati na autore.
Pomislila sam kako se i moj rukopis mijenja ovisno o raspoloženju i situaciji. Pišem li dug tekst, u početku su slova oblikovana tako da se lako mogu pročitati, napisana su bez žurbe i nervoze, a onda, kako tekst odmiče, polako se počinje gubiti pravilnost, slova prestaju biti sasvim čitka, a katkad ih u brzini skraćujem, povezujem, gdjekoje čak i izbacim, samo da završim pisanje jer mi je pri kraju dozlogrdilo. I to se po rukopisu vidi.
Naravno, posebna su priča one situacije u kojima treba štogod nabrzaka zabilježiti. Kakav je to zamršen niz "hijeroglifa"!
Sigurno je da raspoloženje, stanje duha, okolnosti, pripadnost određenoj kulturi itd., utječu na rukopis, a kaže se da on odražava i karakterne osobine.
U svakodnevnim se životnim situacijama naša raspoloženja mijenjaju, tijelo i duh izloženi su različitim utjecajima, prema tome, nije neobično što se mijenjaju i naši pokreti, potezi rukom, a to se onda očituje i u izgledu rukopisa. Tko zna što bi sve iz našeg rukopisa iščitali grafolozi.
Ipak, grafologija nije izum našeg vremena; grafolog dr. Željko Sabol kaže da su se njome služili stari Rimljani, a grafološki su nalazi rukopisa služili i kao dokaz na sudu. Tako se i danas grafologijom bave sudski vještaci, forenzičari, psiholozi.
U članku koji sam pronašla piše kako je spomenuti grafolog analizirao i rukopise nekih hrvatskih pisaca: Marka Marulića, Bartola Kašića, Tituša Brezovačkog, Miroslava Krleže. O Marulićevu rukopisu zaključuje da je "vrlo visoke estetske vrijednosti i govori o njegovom smislu za lijepo". Prema rukopisu Miroslava Krleže Sabol je zaključio da su njegove karakteristike: "jaka koncentracija", "afinitet prema ljepoti prirode i umjetnosti", a brzo pisanje, tumači Sabol, "uz ostale relevantne karakteristike rukopisa upućuje na bujnu maštu (...),inicijativnost te unutrašnji nemir, nestrpljivost..."
Moglo bi se reći - šteta što sve manje pišemo, a sve više tipkamo. U posljednje vrijeme svoj rukopis vidimo tek onda kad trebamo štogod potpisati. A u njemu se toliko toga krije...
Post je objavljen 01.07.2007. u 17:15 sati.