Fontana sama usred parka
prekrasna, nova, dive se ljudi
kapljice sitne zrakom lete
osjećaj neki u njoj se budi
Sjeća se slike vrlo joj drage
još jedna fontana negdje živi
majstor ih zajedno gradio
zli su ih ljudi razdvojili
Tada fontanu u duši zaboli
jer se ne može pokrenuti
i srce kameno shvati da voli
a tako samo moglo bi puknuti
Kapljice krupnije polete zrakom
to suze se njene razlivaju
od silne tuge i teškog bola
od suza pravi slapovi nastaju
Post je objavljen 01.07.2007. u 17:00 sati.