Marketing
IZ ŽIVOTA ....
A, sada Vam želim ispričati nekoliko istinitih anegdota iz života naših Ličana.
Sve se to događalo negdje u našoj Lici, u neka davna, minula vremena, i sad je ostalo samo ovo sjećanje koje ja želim da sačuvam.
ODE KOKOŠ ....
Lička domaćinstva su pored stoke gajila i perad. Svi su držali kokoške, a poneko tuke i guske. Uglavnom zbog mesa, jaja i perja.
Ali, sva ta perad imala je i svog prirodnog neprijatelja – orla.
Orao bi uvijek nadletao pernata jata i ako ga nitko od ukućana ne bi primjetio omastio bi se sa nekom debelom kokom.
I naše žene bi onda obično rekle: „ ... I najbolju kokoš mi odnese!“
To bi uvijek rekla i baka Ana .... I njeni ukućani su za to znali.
Sjede oni tako jednom ispod lipe, u debeloj hladovini, i pričaju. Bilo je ljeto. Tek, eto baka Ane i viče:
- „ E, opet mi orle odnese kokoš ....!!!!“
Tek će na to njen sin Braco:
- „I najbolju ...“
- „Da. A, kako znaš?“
ODE ŠALICA ....
Bio je lipanj mjesec. Naša Lika okupana zelenilom i mirisima. Ljudi su uglavnom bili po poljima radeći poljoprivredne poslove. U to vrijeme ili bi se okopavali kukuruzi i krumpir ili bi se išlo u košnju. Djeca bi obično čuvala stoku. Rano ujutro krenula bi sa svojim stadima u pašnjake i tamo bi ostajala sve do uvečer. A, za to vrijeme dok bi ih čuvala smišljala su razne igrice i pjesmice, kako bi im vrijeme brže prošlo. Oni manji bi obično brali cvijeće i tražili šumske jagode. Tako i mali Braco. On je odmah ujutro uzeo mami iz kuhinje novu šalicu u koju će da bere svoje jagode. I čim su on i stariji brat zajedno sa ostalom djecom došli u pašnjak, Braco je krenuo da traži jagode. I dok su se ostala djeca igrala Braco se polako udaljio od njih. Kad su ostali primjetili da ga nema ... on je već daleko odmakao u šumu. I počeli su da ga traže .... Bracoooooooo ..... Bracoooooooo .... dozivali su ga .... a, njega nigdje .....
Spuštala se večer .... i čobani su krenuli kući. Kad je Bracin brat rekao roditeljima da se Braco negdje izgubio .... majka odmah poče da kuka ..... - Braco, moj ..... oči moje .... gdje li si mi .....- i žuri zajedno sa mužem u šumu da ga traži. Žure oni tako kroz selo, a ona non stop govori .........- Braco, moj ....... oči moje .......... I NOVU ŠALICU MI ODNESE .....
I nađoše oni malog Bracu. Kad se najeo jagoda, zaspao je ispod drveta, sve onako musav.
SA NOVOM ŠALICOM u ruci!
ODOŠE VRATA ....
Napravio stari Dane novu kuću. Uselila se brojna obitelj sa radošću u nju. Razmjestili se oni svatko u svoj kutak. Preko dana su bili svi zajedno u velikoj kuhinji. Tu se kuhalo, ručalo i uz jelo razgovaralo. Sjedi tako starina pored ognjišta, puši svoju lulu i gleda svoje potomke ispod oka, onako kroz dim.
Najprije stariji sin uđe u kuću da nešto uzme i ostavi vrata otvorena. Izađe snaja da prospe vodu i ostadoše vrata širom otvorena. Djeca non stop ulaze i izlaze u kuću i iz kuće I NITKO NE ZATVARA VRATA!
Najprije Dane govorio zatvori vrata, zatvarajte vrata .... pritvori ....... ali ništa se nije mijenjalo. Svi su redom izlazili i ulazili, ali vrata su kao po nekoj naredbi uvijek ostajala otvorena. Gledao to, Dane, gledao sve dok mu jednom ne puknu film.
Uze Dane vrata, skinu ih sa šarki i nekud ih odnese .... Svi se u čudu zgledaše!!! Što to bi?! Kud to odnese vrata?!?
A, Dane ode iza štale i baci ih u neku dragu.
- Ovo meni ne treba!
Post je objavljen 01.07.2007. u 12:58 sati.