Svašta lijepoga mi se ovih dana nadogađalo, položila sam 2 ispita u predroku, bila sa klincima 3 dana na moru, pa na jednom lijepom ljetnom rođendanskom partyu, na selu sa svojim konjičima. Jela sam finu salaticu od hobotnice i pijuckala fino vino. Divan početak ljeta.
Ali sada, ostalo mi je još 5 ispita za ljetni rok i diplomski koji moram pisat cijelo ljeto, klinci su ostali na moru sa sestrom kako bih ja položila te ispite i kako bi im pokrečili sobu pa mi sada nesnosno fale, zovem ih svako malo jer imam stalno neke lude vizije da će preduboko roniti, ili da će predugo ostati na suncu ili da neće poslušati sestru i nestati u nepoznatom pravcu...kako se rješiti te brige? Stvarno ne znam, evo i sad kad ovo pišem gledam u mobitel i ...ma idem ih još jednom nazvati. Eto, ne javljaju se...sigurno im već idem na živce ...iskreno, idem i sama sebi.
Nekako mi je sada sve prazno bez njih, nekakav besmisao bez njih...praznina. Tišina.
Trenutno imam idealne uvjete za učenje a to mi ne odgovara, nisam navikla, ne mogu raditi u ovako idealnim uvjetima!?
Idem prošetati...
Post je objavljen 01.07.2007. u 11:29 sati.