U globalnom informatički i tržišno orijentiranom svijetu danas su i Bog i evanđeoska poruka, i stare tradicionalne religije i jučer utemeljene vjerske zajednice "ravnopravno" stavljene na štand ponude i potražnje. Međutim, premda se sve to naizgled odvija po modelu "uzmi ili ostavi", svjedoci smo kako vrlo uspješno razni "proroci lažni zaluđuju mase" zahvaljujući golemoj medijskoj podršci.
U toj "igri" Evanđelje je u neravnopravnom položaju, iako se ponekad čuje da Crkva "terorizira" ljude jer su i biskupi i svećenici "previše u medijima". Stoga neki imaju dojam da se danas Radosna vijest širi "ognjem i mačem", a papa kao da je najjači medijski "konkvistador".
Ipak, premda je evangelizacija tijekom tekla na razne načine, a inkulturacija Evanđelja nije se po svim kontinentima odvijala jednako uspješno, Isus je vrlo jasnim postupkom odredio kriterij za tu praksu. Bilo je to u jednoj zgodi kad su Njegovi učenici, pošto su ih odbili negostoljubivi Samarijanci, upitali Gospodina, misleći da je pravedno tako postupiti: "Učitelju, hoćeš li da kažemo neka ih oganj s neba uništi?" Isus ih je strogo prekorio i krenuo u drugo selo.
Danas, u potpuno izmijenjenim društvenim okolnostima, Crkva – sve kad bi i htjela nešto "diktirati" po srednjovjekovnim modelima – više uopće nema moć "prisilne evangelizacije". Štoviše, nijedan biskup ne može protiv raznih lažnih optužbi (protiv sebe ili svojih svećenika) poduzeti ništa drugo osim da nakon dirigiranih sudskih presuda proda katedralu i namiri troškove za nečije izmišljene duševne boli. Pa makar mu cijela biskupija otišla u stečaj. Kao što je i Isus prividno "bankrotirao" kad se pred Pilatom branio šutnjom.
No nije samo to pokazatelj zahtjevnosti apostolskog poziva odnosno tereta (premda "slatkog jarma") koji čeka svakoga Isusova učenika. Nije lako radi Kraljevstva nebeskog odreći se čak i svojih najmilijih te povjerovati da će sve čega se apostol odrekao, već sada u ovom vremenu, s progonstvima primiti "stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni".
Ali, zapanjujuća je činjenica da uvijek iznova milijuni diljem svijeta čine upravo to. S punom i radosnom sigurnošću da "nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire unatrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje". Upravo zato Evanđelje, na krilima takvog oduševljenja, osvaja globus unatoč sve većim protivljenjima.
Kako dakle širiti Poruku? Životom i riječju. Ponekad čak i šutnjom! Kao mučenička Crkva u komunističko totalitarizmu nekoć u Europi a danas u Kini. Jer "šutnja je često jača i od riječi, ali pjesma ruši sve" zidove i zapreke. Bog uvijek ima tisuća načina da evanđeoska Poruka iz najvećih dubina progona ispliva na površinu javnosti. Zato i šutljiv život po Evanđelju može biti snažna pjesma navještaja da "kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju, (jer) nije nas ostavio Bog"!
Post je objavljen 01.07.2007. u 09:51 sati.