helllljjjjooouuuuu,,,,,,,eo ovako dragi chovjeki velika zelja mi e napravit pirsing ili tetovazu al nazalost moja draga mamica mi neda do 18 al eo za vas koi ste sretnici i mozhete pishen post namjenjen pirsingu i tetovazama,,,,nadan se da cu pomoc nekom od vas ako se namjeravate pirsat ili tetovirat,,,,,,pa eoga sve informacie sta san uspila prikupit,,,,,,,joji vas vasa nina.....P.S==>> slikice cu stavit u iducem postu jel me nesto zaebaje nemogu stavit slike...
Body Art.
Tetoviranje i pirsanje
Sažetak
Body art je zajedničko ime za tetoviranje, pirsanje, žigosanje, implantiranje i stvaranje ožiljaka. Ovaj rad je u najvećoj mjeri posvećen tetoviranju i pirsingu kao najmanje ekstremnom i najraširenijem body artu.
Body art je često asociran s rizičnim ponašanjem koje obuhvaća poremećaje u prehrani, korištenje teških i lakih droga, rizično seksualno ponašanje i sklonost suicidalnom ponašanju. Tomu je razlog to što je većina istraživanja do sad provedena na zatvorenicima i psihijatrijskim bolesnicima. Nakon provođenja ispitivanja na populacijama van kaznenih i psihijatrijskih ustanova, slika se promijenila. Tek manji dio ispitanika, oni sa veliki brojem tetovaža i/ili pirsinga smatraju se sklonima rizičnom ponašanju. Zato bi sve koje rade s mladima ekstremno tetoviranje i pirsing trebalo alarmirati i ukazati im na vjerojatno postojeće psihološke poremećaje.
Uvod
Cilj ovog rada bilo je zadovoljiti moju osobnu znatiželju vezanu uz «body art». A kako su, za sada, najčešći oblici te «umjetnosti tijela», barem u Hrvatskoj, tetoviranje i pirsing, jasno je zašto su upravo oni tema ovog rada.
Iako samu potrebu za ukrašavanjem mogu razumjeti, već se nekoliko godina pitam što to natjera ljude da se više puta izlažu prilično bolnim i po zdravlju opasnim postupcima kao što su tetoviranje ili pirsanje. Nerazumijevanje te činjenice dovelo me do različitih novinskih i znanstvenih članaka pa donekle i ugasilo moju znatiželju.
Ovisno o tome gdje se na tijelu nalazi tetovaža i/ili pirsing, što predstavlja, koliko ih ima, u kojoj dobi je napravljena prva tetovaža ili prvi pirsing, tko ju je radio, u kojim uvjetima, razlozi tetoviranih i ispirsanih osoba uvelike se razlikuju. Kod nekih oni znače jednostavno praćenje mode dok kod drugih mogu ukazivati na različite psihičke poremećaje.
I. Body Art
Body art ili umjetnost tijela jest pojam pod kojim se misli tetoviranje, pirsanje, žigosanje (branding), implantiranje (implanting) i stvaranje ožiljaka (scarification).
«Tetoviranje dolazi od tahićanske riječi «tatu», a označava neizbrisivu oznaku ili sliku fiksiranu na tijelu ubacivanjem pigmenta pod kožu, ili nastalu posljedicom brazgotine.» (Webster Dictionary, 1993). Tetoviranje je poznato još kod najprimitivnijih zajednica, međutim današnje tetoviranje od takvoga se razlikuje po značenju i po postupku. Danas se tetoviranje najčešće obavlja u steriliziranim uvjetima «tattoo salona», električnom napravom koja iglama, velikom brzinom i velikim brojem uboda (50 do 3000 puta u minuti) ubacuje boju duboko pod kožu.
«Pirsing obuhvaća ubacivanje igle u različite dijelove tijela kako bi se stvorio otvor kroz koji će se nositi nakit.» (Grief i Hewitt, 1998).
Isto kao i u slučaju tetovaža, postojale su kulture koje su se krasile pirsingom, a danas se i one mogu obavljati sa sterilnim iglama u pirsing salonima.
Mjesta na kojima će se naći ukras od kirurškog čelika ili 14-karatnog žutog zlata može biti nosnica, uška, hrskavica uha, obrva, usnica, jezik, brada, pupak, bradavice i područje genitalija.
Tetoviranje i pirsanje su najpopularniji postupci body arta.
Žigosanje, implantiranje i stvaranje ožiljaka su mnogo ekstremniji i opasniji postupci, koji polako s vremenom postaju poznatim dijelom body arta.
«Žigosanje je stvaranje brazgotine na koži pritiskom vrućeg metala na tijelo.» (Armstrong, 2001).
«Stvaranje ožiljaka podrazumijeva urezivanje nekog uzorka (slike, znaka) toliko duboku u kožu da ostane trajni ožiljak.» (Armstrong, 2001).
«Implantiranje je smještanje plastičnog ili metalnog tijela pod kožu.» (Armstrong, 2001).
II. Rizici i prevencija
Nakon kratkog objašnjenja samog postupka tetoviranja i pirsanja, nameću se pitanja koliko je to riskantno, po pitanju čega je sve riskantno i koje mogu biti posljedice. Posljedice su u većini slučajeva ugroženo fizičko zdravlje, ali nisu rijetki i psihološki rizici.
Komplikacije koje mogu nastati, a tiču se tjelesnog zdravlja, vezane su najviše uz zaraze preko krvi; nesterilizirane igle, ili jednostavno reakcije tijela na strani predmet u sebi ili na sam invazivan postupak tetoviranja. Najčešći ali i najbezazleniji rizik je manje krvarenje pri postupcima tetoviranja i pirsanja. Česte su i lokalne infekcije (crvenilo, suha koža, osjetljivost, natečenost…) koje su prolazne i uglavnom neopasne. Iako rjeđi ali puno ozbiljniji rizik je mogućnost dobivanja hepatitisa B ili hepatitisa C i najrjeđe ali moguće i kobno je prenošenje HIV-a.
Kao psihološke posljedice često se javlja snažan osjećaj nelagode, kojemu je uglavnom razlog taj što svi zure u tetovažu ili pirsing, zatim nisko samopouzdanje i razočarenje.
Neki psiholozi i sociolozi smatraju da bi trebalo u školama govoriti i informirati učenike o tetoviranju i pirsanju kako mladi ne bi to činili u neodgovarajućim uvjetima. Time bi se vršila prevencija od različitih, već spomenutih, zaraza. Neki, nadalje, smatraju da bi socijalne službe trebale omogućiti mladima koji su izašli iz raznih odgojnih institucija, uklanjanje neželjenih tetovaža. Razlog tomu je da se pretpostavlja da ta djeca mogu biti etiketirana i smatrana devijantnima, zbog tetovaže ili pirsinga koji nose, pa sami sebe počinju takvima smatrati, a posljedica je da se i tako počinju ponašati. Postoji još je jedan prijedlog, a to je da nastavnici, liječnici i socijalni radnici obrate pažnju na broj i mjesto tetovaža i pirsinga jer oni mogu indicirati neke psihološke poremećaje kao što su na primjer poremećaji u prehrani ili rizično seksualno ponašanje.
Neovisno od navedenih rizika koje uključuje body art, kojih su uglavnom svi svjesni, što tjelesnih što psiholoških, mladi ljudi pirsing i tetoviranje smatraju kao jednim od načina izražavanja sebe i svoje osobnosti.
III. Razlozi
Iako su se nekad tetovirane osobe (pirsing je bio vrlo rijedak) smatrale devijantnima, u današnjem, zapadnjačkom društvu te su pojave u potpunosti prihvaćene i gotovo nitko se nitko neće zgražati ako ugleda tetovažu ili pirsing. Međutim, vjerojatno bi svakoga začudila osoba s više pirsinga po licu ili ona čije bi tijelo bilo cijelo prekriveno tetovažama.
Takve su rijetke osobe zainteresirale i znanstvenike koji su nakon različitih istraživanja pokazali kontradiktorne rezultate. Jedni asociraju povećanu homoseksualnost, rizično seksualno ponašanje i sadomazohizam sa pirsingom, drugi problematično ponašanje općenito, nasilje i kriminalitet. To se objašnjava činjenicom da je dosada najviše istraživanja vezanih uz body art vršeno na zatvorenicima i psihijatrijskim bolesnicima pa su zato vrlo često pirsing i tetoviranje u istraživanjima tumačeni povezanošću s devijantnim ponašanjem. No, nakon više istraživanja provedenih na različitim populacijama, ali ne na zatvorenicima ili psihijatrijskim bolesnicima, pokazalo se da postoje razlike u razlozima koji se nalaze iza odluke za tetoviranje ili pirsanje. Razlozi nekih, ipak, nadilaze samo one estetske.
Kako sam već spomenula, nije isto ima li osoba pirsing na pupku, primjerice, ili četiri pirsinga u genitalnom području, ili ima li tetovažu pokrivenu odjećom ili sliku lubanje na nekom vidnom mjestu. Ovisno o tome koliko ima tetovaža ili pirsinga, gdje se oni nalaze, tko ih je radio, u kojoj životnoj dobi i što oni predstavljaju ispitanici daju različita objašnjenja o razlozima svoje odluke. Tako neki navode kao razlog «jednostavno sam htio/htjela tetovažu ili pirsing», ili da «bio/bila svoj/svoja, ne da bih zadivio/zadivila druge», «da bih pokazao/pokazala nezavisnost», «da se sjetim nekog događaja» (Grief, Hewitt 1999). Takvi se razlozi mogu objasniti da se u današnjem konformističkom svijetu javlja potreba za različitošću, ili pak za konformiranjem s nekom skupinom pa se u tu svrhu odlučujemo za tetoviranje i pirsanje. Istu skupinu odgovora izabrat će i oni koji se body artom jednostavno ukrašavaju i prate neke modne trendove, kao novim odjevnim predmetom ili novom frizurom.
Nasuprot ranije navedenim odgovorima dobiveni su odgovori slični ovomu: «jer je bio dobar osjećaj» (Grief, Hewitt 1999). Takvi odgovori su oni koji zabrinjavaju psihologe. Ispitanike s takvim odgovorima povezuje se s rizičnim ponašanjem. Rizično ponašanje uključuje poremećaje u prehrani, uzimanje lakih i teških droga, sklonost suicidalnom ponašanju i neodgovorno seksualno ponašanje (Carrol, Riffenbourgh et al. 2002.) Pretpostavlja se da što je veći broj tetovaža i pirsinga to je osoba sklonija rizičnom ponašanju (Sean, Riffenbourgh et al. 2002.). Rizično je ponašanje visoko pozitivno korelirano (Armstrong, 2001) s ekstremnijim postupcima body arta; žigosanjem, implantiranjem i stvaranjem ožiljaka. Isto je i sa slučajevima kod kojih osoba sama sebe tetovira, pirsa, a pritom uživa u osjećaju boli.
Zaključak
Tetoviranje i pirsing je u današnje vrijeme gotovo u potpunosti prihvaćeno. Nekada se ono smatralo devijantim, ali to danas više nije slučaj. Danas je ono način samoizražavanja, uglavnom mladih ljudi.
Pri postupku tetoviranja i pirsanja postoje određeni zdravstveni rizici koji mogu imati veće posljedice na čovjekovo zdravlje. Isto tako postoje i psihološke posljedice. Svijest o navedenim posljedicama postoji među populacijom, no to ne sprječava postajanje tetoviranja i pirsanja sve popularnijim, ne samo kao oblika samoizražavanja, nego i mode i načina da pripadamo nekoj skupini ili da se, suprotno tome, izdvojimo iz mase.
Istraživanja ukazuju da postoji pozitivna povezanost između osoba koje imaju veći broj tetovaža ili pirsingom na neobičnim mjestima, (genitalijama, bradavicama), sa rizičnim ponašanjima. Stoga psiholozi predlažu da se obrati pažnja, u institucijama kao što su škole ili zdravstvene ustanove za mlade, na osobe koje su vidno ekstremno, bilo po broju ili po mjestu ukrasa, istetovirane ili ispirsane, jer je to upozorenje na vrlo vjerojatno rizično ponašanje.
Istraživanja koja ukazuju na povezanost ekstremnog tetoviranja i pirsanja sa rizičnim ponašanjima od iznimne su važnosti jer omogućuju prevenciju ili liječenje takvog ponašanja kod mladih.
Iako postoje načini odstranjivanja tetovaža, ne može se reći da se one mogu brisati. Mogu se izbjeljivati, uklanjati laserskim postupkom, ali neke se boje (tamno-zelene i nijanse žute) nikada ne mogu u potpunosti odstraniti.
Navedena definicija je iz Websterovog rječnika stranih riječi po kojemu je tetovaža, uz sliku napravljenu tintom, i ona slika ili znak nastao kao posljedica brazgotine. Međutim, danas se takvi znakovi i slike, (posljedice brazgotina), smatraju posebnom vrstom body arta; stvaranjem ožiljaka (scarification).
Boja se ubacuje u donji sloj kože u cutis, zato se inače upotrebljava termin «duboko pod kožu». (koža se sastoji od epiderme, vanjskog sloja i cutisa, donjeg sloja).
Kako bi se što više smanjio rizik prenošenja hepatitisa ili HIV virusa bitno je ukrašavati svoje tijelo u steriliziranim uvjetima, kakvi se mogu naći u piercing i tattoo salonima u kojima rade educirani majstori.
Ovdje treba objasniti da se uglavnom mladi prvi puta tetoviraju ili pirsaju i uglavnom nose svoje tetovaže i pirsinge dok su mladi. (Naravno, upitno je kada, odnosno do kada je netko mlad, ovisi o dobnoj granici postavljenoj u pojedinom istraživanju.) Kod starijih se uglavnom nalazi tetovaža kao oblik body art, jer pirsing tek nedavno postaje raširena pojava, a ekstremniji oblici body arta još uvijek nisu rašireni pa je jasno da nisu, ranije, ni bili.........
Post je objavljen 01.07.2007. u 00:31 sati.