Marketing
Nakon 10 godina...
Evo sinoć sam se našao s bivšim razredom i proslavili smo 10 godina od mature! Užas - ostarjeh! 
Ne mogu vjerovati da je već toliko prošli i to tako brzo. Čini mi se kao da smo još jučer djelili klupe zajedno. Baš me čopila neka nostaligija.
Baš sam pričao s nekim od tih bivišh kolega iz razreda kako nam je iz današnje perspektive tadašnji život bio bezbrižan. Gdje mi je najveća muka bilo pročitati Anu Karenjinu ili Ilijadu (jest da sam zaspao par puta u čitanju), naučiti 20 stranica glazbenog za ispit ili provježbati nekoliko zadataka iz zbirke iz matematike (jest da mi je to bila noćna mora), ali sve u svemu to je bio bezbrižan život. Najveći uspjeh život je bio neki dobro proveden vikend i to je to. A koliko smo se živcirali bez veze....
Danas kad gledam te dane izgleda mi smješno oko čega smo se sve uzbuđivali, ali bilo su to lijepi dani.
Sinoć dok smo sjedili i pričali bilo je zanimljivo gledati kako su se neki ljudi promijenili. U školi za njih nikad ne bi rekli da će išta ispasti od njih, ali neki su se ful promjenili, uozbiljili i postali zreli ljudi. Mnogi su se oženili/poudavali, neki su se već uspjeli razvesti, neki su dobili djecu pa su se slike pokazivale.
Svi smo se zaposlili - ima nas po fakultetima, školama, T-Mobileu, Vip-u, Jamnici, Ini, RTL-u, ima nas novinara, inženjera, pravnika, u javnim službama, s privatnim firmama, u hotelima... itd.
Bilo je zanimljivo vidjeti kako se neki ljudi uopće nisu promijenili - ostali su isti, neozbiljni, djetinji kao i prije 10 godina. Jedna frendica je rekla kako je takvo ponašanje podsjeća na ružne dane iz škole.
Čudno je to. Život je otišao dalje, a neki ljudi kao da su ostali zamrznuti u vremenu. I to je možda ok kad imaš 20, ali s 27 to može biti zabrinjavajuće.
Za jednim od stolova do nas sjedila je neka ekipa kaj je slavila 25 godina mature i svi smo ih gledali i onako malo s nevjericom komentirali - kaj ćemo i mi tak izgledati. A valjda. Baš kao što smo prije 10 godina s nevjericom gledali one "starce" s 27.
Sve u svemu bilo je mi lijepo vidjeti sve te kolege iz razreda. Baš sam prije pra mjseci bio sprema po sobi i našao sam neke svoje ispite iz srednje škole iz matematike, kemije, fizike. Bilo je tu svega. Ali našao sam neke ispite iz matematike iz kojih sam dobio pet - gledam ja i divim se - sam sebi. 
Dobor glupo zvuči ali fakat - divim se sam sebi kako sam ja nekad to sve znao rješavati - a sad gledam i nemam blage veze - ne mogu spojiti prvi i zadnji red zadatka da mi platiš!
Bio sam neki dan na web stranicama moje škole i tak surfam malo i nađem kako se moja škola još uvijek nakon 10 godina ponosi jednim mojim uspjehom koji sam ostvario u njoj. Lijepo je vidjeti i znati da neke stvari ne padaju u zaborav. Tako i mi iako se nismo vidjeli godinama nismo zaboravili jedni druge (iako sam ja par puta rekao krivo ime i prezime nekim ljudima 
).
L83
Post je objavljen 30.06.2007. u 17:30 sati.