ležim u mraku...
pored mene ne krevetu
tvoja slika...
promatram ju očima punim suza i razmišljam...
gdje je ta djevojka koju sam poznavao,
koju sam toliko volio,
i koju još volim...?
gdje je?
s kim je?
kako provodi dane?
...umoran sam...
nemogu spavati...
sva ta pitanja ne daju mi mira,
razmišljam o tebi...
kako bi volio da legneš sada pored mene,
da zajedno provedemo ovu noć...
to bi bilo savršeno...
ali znam,to se neće dogoditi,
...i opet suze u očima...
da li sada netko drugi uživa u tvojim noćnim zagrljajima?
vjerojatno...to me muči,iscrpljuje...
pokušavam ne razmišljati o tome,
al jače je od mene...
ova noć čini mi se preduga,
neznam dal ću izdržati...
oči mi se polako sklapaju,
a tuga i bol nikako da prestanu...
već željan sna,potiskujem sve to u sebe,
umoran,iscrpljen polako tonem u san,
tužan jer znam da će ovakvih noći biti još i više...
Post je objavljen 30.06.2007. u 15:26 sati.