..da da III.dio..a bas sam mislila da je gotovo..
..jednim dijelom sam htijela da je gotovo..bas sam zbunjena..
Jer..to se odmah zna..ono,dal si pasete ili ne..A na onoj kavi ja nisam nista niti osjetila ni nista slicno..I da,takoder sam mislila da i on tako misli..jer nije nista posebno bilo..mislila sam da se vise nikad nece javit,ma 100% sam bila sigurna..Ali jucer oko 8h sam dobila njegovu poruku..pitao me di sam,kako sam,rekao je da je cijeli dan spavao(napokon..) i da dodem do FFa ako stignem,da me malo vidi.. Jooj..ej,al sto taj covjek moze spavati..samo spava..
A bas nisam imala namjeru ici u FF,no otisla sam..rekao mi je da ima slobodan dan danas i da ce me zvrcnut kad se PROBUDI pa da odemo na kavu..
A ja rekla ok,moze..
Pitam se zasto?Cemu ovo vodi..??Kad sam ja osjetila da je ovo (sa moje strane) samo obaveza ili nesto slicno tome..
Jos drzim do onog sta sam napisala..da je dobar,simpatican,romantican, itd. ali ne znam,nesto mi ne valja,ne privlaci me..
Rekli su mi da previse biram,i da cu zato ostati sama..o tome se da razmisljati..
Ja idem po krivome principu,,ono : zelim,dobijem,pustim.. Dok nesto nemam to silno zelim,i radim svasta da bi to dobila,ali kad dobijem i dokazem da ja to mogu imati,e onda to odmah pustam i gubim,tjeram od sebe..Kao da sam dokazala da to mogu imati i onda krecem na nesto drugo..
A druga stvar,prepadnem se..pocnem se bojati..nekakav me stran obuzme,pocnu se brojna pitanja pojavljivati..jer mislim da nisam dostojna nikoga,da ne valjam i da nisam dovoljno dobra..samopouzdanje mi je na nuli..
I tako sad ne znam sta da radim sa njime..nadam se da ce spavat do nkh 21h.. :o))
EVO JEDNA PRICA::
Prica koja je posvecena svima onima kojima je dusa barem jednom bila ranjena..
..postoji jedna djevojka koja je izgubila vjeru u ljubav, vjeru u ljude.. za nju je ljubav postala zabranjeni grad.. povrijedili su je duboko, jako, baš kao i nas mnoge.
Puno puta je već bila na samom dnu, ali se odlučila, skupila je snagu i podigla se… krenula dalje, iako zna da je ništa lijepo ne čeka. Svakim danom budi se sa istom željom, ŽELI BITI VOLJENA, voljena od njega. Uvijek ga u svemu stavlja na prvo mjesto… Još je uvijek ona djevojka koja prvo mari za druge, važniji su joj drugi nego ona sama.
Još i danas voli ga istim žarom, možda čak i više…
Zna da nema nade, ali ona voli, želi… Uvijek joj je drago biti u njegovom društvu, pa makar on bio u mislima sa drugom.. Sve što je od njega uvijek tražila bio je maleni kutak u njegovom srcu, a on joj ni to nije mogao pokloniti... Nikad joj se nije vratilo ni upola onoga što je ona uvijek drugima davala. Njezina sreća uvijek je bila prolazna.
Ona se i danas istim žarom smiješi, iako nema razloga za sreću. Nosi masku danima, a noćima lije gorke suze.. Misli da to nitko ne zna.. Zaboravlja ponekad da pravi prijatelji sve vide.. Pravi se kako je njezin život napokon došao u red, kako je sretna, a svaki put kad izgovori riječ sreća, srce joj puca od boli.. Toliko se već puta pitala što je skrivila Bogu da je toliko
kažnjava. Zaboravlja da nije Bog kriv.. takva joj je sudbina. Usprkos svemu, ona ide dalje.
Možda i nema pravog cilja, nema volje, al želi dokazati da ona to može.. I ja znam da može.. Znam da će zaboraviti, znam da će preboljeti…Zavoljet će ponovo, al tad će joj ljubav biti dvostruko uzvraćena! ¨Naći će nekog tko će je znati cijeniti.. Ja znam da hoće! A tada će on patiti... bit će mu žao što joj nije htio vjerovati, što nije mario za nju.. Željet će joj se vratiti.. al bit će prekasno... jer moj anđeo napokon će biti sretna djevojka koja ponosno nosi istinski osmjeh na licu..
Post je objavljen 30.06.2007. u 13:14 sati.