Marketing
Nisam dugo svjedočila............
.....pa budem danas.
Kasnim par dana, al nije isto pisat post doma i na faksu, ak iz nikakvog drugog razloga, a onda barem zato što imam svoju lijepu umirujuću duhovnu glazbicu. Prvo želim samo reć NIKOLI - a.k.a.Homelessu, da nije u redu što ja pišem post o mojem dolasku kod njih prije nego što je on napisao o svojem posjetu Mioljcu iako je to bilo još prije sto godina!! No dobro..... Naravno da ja samo malo petjerujem - baš kao i inače......
A sad budem počela. Od samih začetaka. Naime, moja sestra je radila tri godine u Umagu. Vjerojatno ne kužite kakve to veze ima s mojim svjedočanstvom. Pa imate pravo, samo volim prvo malo okolišat - onda mi bude duži post. 
Uglavnom, pozvana je bila u svatove kod svoje kolegice. i jednom tak nas dve pričamo o tome, i meni padne na pamet da bi ja mogla s njom, pa zdimit kod naše drage Ofčice? I tak se ja pozvala kod nje, a mislim - kršćanka je pa me ne može odbiti! I bile sanja i ja na kavi i tak ja podbadam kak idem, i onda padne i njoj na pamet da bi se mogla pozvat kod naše drage Barbarice. Jadna cura, kak bi to odbila!! dobro, sad već i sebi idem na živce s okollišanjem...
Stigle mi u Opatiju, ili bolje rečeno u Iku, gdje dotična živi. Prvo naravno, što će Slavonke, neg se odma okupat (još sam uspjela zaboravit ponijet kupaći 
). ono padne kiša. i šta ćemo, ništa idemo mi ranije s barbarom u župu, Sempre Magis će imat probu pa ćemo s njima. i tu je olakšanje, kao mi se stidimo, pa je onda bolje da mi dočekivamo njih, a ne oni nas!!! i bili na probi, upoznali ekipu, svi su tako posebni, tako svoji, tako dragi, tako jaki , tako...., tako..., ma nemam riječi. nije isti feeling upoznat osobu kao pojedinca ili kao člana neke zajednice. odma smo ih avoljeli, a dobro , bio je mali bed, al sve se to da izdržat. a i mene nisu mogli zaustavit u pričanju, baš kao i sada. još su se divili našem naglasku. a ja bila uvjerena da nemamo nikakav naglasak. a pošlepali smo njihov u trenu. sad se samo odvalim smijat kad kažem nešto po Riječki!!! a dogodi se. uglavnom - opet ja o nevažnom!! nakon probe smo ostali s par ljudi nastavit s pjesmom, onda smo se kao mi odvažile, pa smo ispustile glas..... uživancija! samo se nadam da to nitko nije pogrešno shvatio jer ja , a i sanja, kadgod pjevamp, pjevamo tako, dakle nije to neko izigravanje ne znam čega, nego to smo mi. ako smo nekog povrijedile, iako sam totalno uvjerena da nismo, ali ako jesmo, ispričavam se!
subota......e to smo proveli na plaži. btw-sprdali su nas da ćemo im zagaditi more kolko smo se namazle uljem za sunčanje!! ma nećemo....... uglavnom,neću totalno u detalje, neg ću ono što me se najviše dojmilo. uzeli smo jednu pedalinu i otfurali negdje daleko, daleko, di nas nitko ne čuje (možeš si mislit) i pjevali iz svega glasa, sve čega smo se mogli dosjetiti! došlo je čak i do molitve u jezicima... tako je to snano bilo. kad smo se vratili, ja sam bila oduševljena. sjetila sam se još jednog tako - tako jednostavni (gledaj podebljano gore)...... Gospodine, zaista ti, evo sada, od svega srca zahvaljujem na njima jer mogo su me naučili u ovom kratkom vremenu!!!! Znam da si me ti poslao tamo s razlogom i hvala ti na tome! DARJANA, ŽARE, GORANE, SANJA, BARBARA - H V A L A V A M ! ! !
e da , navečer smo, ofkors izašli, i bila je živa glazba u nekom bircu, i onda kad su svirači skužili odakle smo, nisu se micali od slavonskih pjesama. cijela noć vani, a ni u jednom trenu ja pomislila nisam da mi je dosadno, pa to mi se nije dogodilo - ma ni ne sjećamo se više otkad..........
nedjelja..... e to smo malo prespavale prvi dio, tam negdje do četri popodne. onda misa - bez obzira na sve one nesuglasice na probi, misa je bila toliko jaka da sam stalno imala potrebu molitve u jezicima. nakon što je završila, ja sam izašla van i nisam se mogla prestati trest, koliko mi je srce bilo ispunjeno srećom, milosti, ne znam čime sve ne.... nakon mise pizza - btw - umirali smo od smijeha non-stop...... još nešto što me se toliko dojmilo, oveli su nas na Trsat (čini mi se), ispred crkve je kip pape Ivana Pavla II, tu smo stali, otpjevali Krist na žalu, tako je to lijepo zvučalo...... i nije nas bilo briga hoće li nas netko čudno pogledat, ili šta ja znam šta......... predobro...... i onda smo zdimili na plažu, vatrica, gitara i udri cijelu noć.........................
neću sad više pisat o ponedjeljku i utorkujer sam već prekrkala, ali u svakom slučaju, ako ovo čita itko iz ekipe - žellm vam svima od srca zahvaliti jer ste mi pokazaali to je jedin važno. samo se mogu nadati da ću uspjeti to što sam od vas naučila i nstaviti primjennijvati ovdje na svom terenu. nadam se da će se ova naša druženja nastvaiti, po ogućnosti da ćemo uspjeti dogovoriti onaj Tabor - to mi je sada najveća želja.
i moram još spomeniti klanjanje u četvrtka kod nas u katedrali. snažno!!!! jednom rječju. Gospodine, hvala ti štosi nam pomogao da se otvorimo prema Tvojoj milosti, vodi nas , usmjeri nas praviom putu, i ne dopusti, molim te, da se opet onako odmaknem........ hvala TI!!!!!
e da, još moramo ovo napisat - kad smo pitali barbaru kad će nas ponovo pozvat, ona je sam odgovorila - p ko vas je sad uopće zvao!!! - ofkors šala - nadam se! baš sam se NAJEŽILA (ovo je jedna interna fora.........)
BVB!!!!!!!!!
Marina
Post je objavljen 29.06.2007. u 22:46 sati.