Linijski brod – nastavak
Za razliku od Engleza koji i dalje pretežiraju i grade tropalubne linijske brodove, Nizozemci rade većinom dvopalubne linijske brodove. Najpoznatiji nizozemski linijski brodovi su De Zeven Provincien i Gouden Leev koji imaju 80 topova, te Eendracht koji pak ima 70 topova. Nizozemski brodovi građeni su za plitka mora, pa stoga imaju ravno dno i mali gaz, a to ih opet na otvorenom moru čini manje stabilnijim od sličnih engleskih linijskih brodova. Kako engleski, tako i francuski linijski brodovi poradi oštrijeg oblika brodskog trupa i razvijenijih jedara puno su brži i pokretljiviji od nizozemskih linijskih brodova. Nakon Englesko – Nizozemskih pomorskih ratova, u kojima su se po prvi puta sudarile veće eskadre linijskih brodova, te je dokazana efikasnost topništva, uvodi se jedinstveni topnički kalibar. Glavnu bitnicu na linijskim brodovima I. klase tako čine topovi kalibra od 42 do 48 funti, na linijskim brodovima II. Klase glavna je bitnica kalibra od 32 do 36 funti. Toparnice donje bitnice podignute su na oko 2 metra od vodene crte, pa sada tako te bitnice mogu djelovati i po jače uzburkanom moru. Razvojem brodogradnje u prvoj polovici 18. stoljeća grade se linijski brodovi koji su sposobni i za prekooceanske plovidbe, jer imaju izuzetno dobre konstruktivne, pomorske i manevarske kvalitete. U brodogradnji toga doba prednjače Francuzi. Tako se grade linijski brodovi još oštrije crte brodskog trupa, a u krmeno trokatno nadgrađe ugrađuju se raskošni balkoni koji su opet ukrašeni karijatidama. Da bi se još više povećala stabilnost broda, a time i manevarske sposobnosti linijskog broda odnos dužine prema širini povećan je s 3,5 prema 1 na 4 prema 1. Gaz je 6,5 m, a podvodni trup je pogodnijeg oblika. Između križnih jedara postavljena su leteća jedra, a na kosniku je sada jedro koje čine tri do četiri trokutasta jedra. Latinsko jedro na krmenom dijelu zamijenilo je tzv. sošno jedro. Kako je povećana dužina broda moguće je postaviti još više topova. Povećane su i dimenzije toparnica, pa se sada topu omogućuje elevacija od minus 5 do 10 stupnjeva, a pokretanje po pravcu do 30 stupnjeva. Tropalubni brodovi ovoga doba grade se samo kao zapovjedni (admiralski) brodovi koji imaju veći prostor za smještaj stožera na brodu. Linijski brodovi, odnosno njihov broj u tom dobu zapravo predstavlja temelj svake ratne mornarice, pa tako 1783. Engleska ima 174, Francuska 89, Španjolska 53, Nizozemska 32, a Rusija 60 linijskih ratnih brodova izuzetno dobrih manevarskih i pomorskih osobina. Najpoznatiji brodovi toga doba, 18. stoljeća, su Engleski Queen sa 110 topova i istisnine 4476 tona i francuski Ville de Paris sa 114 topova i istisnine 5030 tona. Sredinom 19. stoljeća pojavljuju se linijski brodovi s vijkom (propelerom), ali je poradi tadašnje nesigurnosti parnih kotlova i dalje zadržan pogon na jedra. Prvi takav linijski brod je francuski Napoleon izgrađen 1852. godine, istisnine 5047 tona koji razvija brzinu do 13, 5 čvora i ima brodski stroj jačine 960 KS. Engleska ima slijedeće brodove toga doba tipa Victoria istisnine 6500 tona s pogonskim strojem snage 1000 KS, zatim Duke of Wellington istisnine 4500 tona s pogonskim strojem snage 700 KS, te Royal Albert istisnine 3200 tona s pogonskim strojem snage 500 KS. Linijski brodovi gospodari su mora sve do Krimskog rata (1853. do 1856.) u kojem su se pokazali nemoćnim protiv bitnica Sevastopolja. Tada na scenu stupaju novi i još snažniji ratni brodovi koji potpuno istiskuju linijske brodove, naravno, to su bojni brodovi strašni i predivni gospodari bitaka na morima, no, to je već neka druga priča koju će Athumanunh ispričati nekom drugom prilikom i u neko drugo vrijeme. Ovime Athumanunh i završava svoje kratko lutanje po davno prije zaboravljenim vremenima linijskih brodova i vraća se u bitke Španjolskog građanskog rata.
Post je objavljen 29.06.2007. u 22:28 sati.