Marketing
poljubac na kiši..
Noć. Zvuk kiše na prozorima i koraci koji užurbano odlaze niz ulicu, koraci koji pripadaju uplakanoj djevojci. Glas koji doziva jedno jedino ime- ime djevojke!!! Ona se okreće lica umrljana suzama da bi mu još jednom odbrusila svoje,, Pusti me na miru, gade!!!'' i otišla.
Taj ,,gad'' našao ju je u parku kako plače pokisla drhteći na oluji koja je sve jače bjesnjela. Polako joj je prišao i sjeo pored nje. Znao je da ga je primijetila, samo se pretvarala da ga nema jer je mislila da će tako otići.
Nakon što su proveli par minuta sjedeći na kiši dok je ona plakala on ju je pokušao zagrliti, ali mu je ona samo odmaknula ruku i nastavila plakati pokrivajući velike oči rukama. ,, Zašto?'' prozborila je netremice ga gledajući u tamne oči. U njezinim smeđim očima vidio se samo neobjašnjiv sjaj mržnje, ali ujedno i pun nježnosti prema osobi do nje. Nije znao odgovoriti, samo je brzo skrenuo pogled i zagledao se u tmurne oblake koji su prekrivali park. Ustala je i zakoračila kad je on rekao: ,, Nisam te htio povrijediti. Nisam očekivao takvu vrstu iskrenosti od tebe. Ja…'' ,, Ali očito me jesi povrijedio'', reče prekidajući ga ,, nemoj pokušavati to poreći! Ja ti otkrijem svoje osjećaje, a ti… ti se samo nasmiješ kao da sam ti rekla neki dobar vic!,,
-Ja bar nisam otrčao na kišu.
-Znači ja sam trebala ostati i …
Nije završila rečenicu samo je ponovno počela plakati te su nastupili novi trenuci šutnje. ,, Ma daj prekini već jednom cmoljiti!!!'' izderao se na nju,, Ok, voliš me, luda si za mnom. Što bih ja sad trebao- skakati od sreće?,, ''Ali, ja sam mislila…,,'' Ma ti malo previše misliš u zadnje vrijeme!!!,, sad je on prekinuo nju šutirajući kamenčić i gurajući ruke u džepove ''Oprosti!,, brzo nadoda pokušavajući je zagrliti, ali ga je ona opet snažno odgurnula. ,, Stavi se malo u moj položaj, u moju kožu!,, reče razdraženo '' Stvarno sam zbunjen, dođeš do mene,moja najbolja frendica...! Sve je super i ok i onda odjednom-paf- tvoja ispovijed o osjećajima prema meni! I više nismo prijatelji, postoji nešto više, nešto ... između nas. Ja ostanem zatečen i počnem se smijati, a ti izletiš ka' luda plačući i onda nastupi ovo…ovo sranje!!!…'' ostala je ukočena na mjestu gledajući ga očima punim straha otvorenih usta otkrivajući dva reda blještavo bijelih zubi dok se on vrtio oko ulične lampe bjesneći na nju. Bili su prijatelji od djetinjstva, a sad ga nije mogla prepoznati... Opet su joj se oči počele puniti suzama, ali nije imala hrabrosti zaplakati.
Ubrzo se primirio, sjeo i počeo rukama prolaziti kroz mokru kosu. ,, Ma znaš što'' rekao je tiho ,, ja odlazim kući, već sam pokisao kao crkveni miš, a ti… ti ako hoćeš ostani plakati!!! Zaboli me!,, ''Čekaj! Nemoj otići, ne još...'' rekla je tiho, najtiše brišući oči ,, Ti znaš što ja osjećam prema tebi! Valjda ja mogu znati što ti osjećaš prema meni?,, gledao ju je očima punim čuđenja ne otkrivajući svoje mišljenje. ''Ma, zaboravi. Ti 100% imaš pametnijeg posla nego meni pričati koliko sam ti jadna, ružna,…,,'' Čekaj malo!,, prekinuo ju je pružajući ruke prema njoj kao da joj želi začepiti usta. ''Ja to nikad nisam rekao, u ostalom i ti se meni…,, ''Molim? Oprosti, ali nisam te stvarno čula!!!,, rekla je, a u glasu joj se nazirala nada i oči joj zabljesnuše neviđenim sjajem, '' I ja tebe ….'' On je više mumljao, nego govorio. '' Ma daj se saberi čovječe! Ako si tolika kukavica rađe mi sutra reći!,, kolutala je očima, pokušavajući ga tako natjerati da već jednom prizna ono što je imao priznati, ali je on samo nastavio mumljati. '' Ajme, ma gukni već jednom ili…,, '' Ok, i ja tebe volim!!!,, napokon prizna ponovno gubeći živce.
Gledali su se tren ili dva, a onda ona reče:,, Ma to ti samo tako kažeš iz sažaljenja!!!'' i okrene se da ode, ali ju je on zaustavio uhvativši je za ruku, brzo je okrenuo i poljubio. Znao je da mu se htjela prepustiti, ali se ona brzo izmakla streljajući ga pogledom. Ništa mu više nije bilo jasno dok se ona nije lagano nasmiješila i rekla: ,, Pa dugo ti je trebalo da priznaš te čarobne riječi!!!,, Zagrlila ga je, a tren kasnije njihove se usne stopiše u poljubac koji je blagoslovila kiša!
-vratila sam vam opet priču na nagovor mojih frendova...
Ljudi moji, ova je priča napisana sad već davne 2004. godine, tako da vas molim da mi oprostite ako je malo... ako nije baš moj stil jer sam onda bila ful, ful drugačija nego danas... I ne mogu vjerovati da se svi koji ju pročitaju raspekmeze, i počnu plakati..piff..Volim ovu priču jer je iskrena (Ne i istinita, potpuno je plod moje mašte, ali zvuči iskreno, zar ne?)... Ne znam hoće li vam se svidjeti... Valjda hoće...i ne zaboravite mi ostaviti mnoogo komentara,
Post je objavljen 29.06.2007. u 20:45 sati.