Prije nastupa sam imala užasnu tremuJoš prije nekoliko dana bila sam sigurna da je nemam jer sam učlanjena u glumačku skupinu koja izvodi takve predstave da te jedniostavno nakon nekoliko nastupa prestane hvatati trema na bilokojem susretu,no nažalost to nije bio slučaj sada.Toliko sam bila uzbuđena da na probi koja se dogodila sat vremena prije nastupa nisam mogla otpjevati nijedan ton,no dečki su vjerovali u mene i to mi je pomoglo.Titranje svijetla kao da me još više znemiruje.Nisam sigurna što Jack,Bob i Roby osjećaju.pokušavam se skoncentrirati na nastup koji će poćeti za nekoliko minuta.Teže je nego što sam mislila.-¨ei¨-bio je to Bob.ubijek zna kada upasti i prekinuti me u nećemu što ne vodi u dobrom smijeru. -¨ei¨-jedva sam odgovorila.-¨no,bez nervoze..smisli ovo kao probu.zaš,mnogo smo vježbali.Zažmiri i razmisli.gdje provodiš najviše vremena pjevajući?..zažmiri i zamisli to mijesto.tamo si s osobama koje želiš da budu s tobom.Možeš ti to.¨-zamislila sam bobovu garažu i bend,našu probu i sve to..i pomoglo je.Onda su se prigušeno svijetlo okrenulo prema meni i osvjetlilo me.Publika je na čas utihnula.Valjda nisu bili naviknuti na ovakav prizor.Klinka koja zbunjeno stoji nasred pozornice u čudnoj crnoj haljini i sa mikrofonom koji je valjda bio jedini jasan izvor svijetlosti.Onda su bubnjevi dali ritam i to me jednostavno oraspoložilo.Dala sam sve od sebe i svi su se po mom moiljenju dobro zabavljali.Nakon našeg djela ostali smo na koncertu i slavili naš prvi javni nastup.Vlasnik kafica predložio nam je da svaki vikend nastupamo u ¨magiku¨ kao predgrupa bendovima.
Ovo je bila zaista nezaboravna večer o kojoj smo pričali i pričali.Sljedili su nastupi svaki tijedan i to veoma zabavni.
Uzbuđenja je bilo sa svakim koncertom i pitam se kako nam nije dosadilo.Sa svim suradnicima smo se veoma dobro upoznali.Na svakom koncertu dešavale su se otprilike iste stvari,iste pjesme..zamišljala sam samo se publika mijenjala.Jedini kog sam primjetila da dolazi na svaki koncert bio je čovijek izrazito čudno oblikovanog lica te načina oblačenja.Imao je obučene razne odjevne konbinacije.Svodilo se sve na šarene kreacije.To su uglavnom bili sakoi u abnormalnim bojama i kravatama koje su na sebi imale nacrtane likove iz crtića.Sjedio je za šankom i nikad se nije nasmiješio ni s nikim razgovarao .gledao je pozorno na pozornicu.Mislila sam da je to normalno za ljude koji nemaju preveliku vezu sa suvramenošću i one koji su zaostali u svom vremenu pa izlaze u kafiće kao što je ovaj i druže se sami sa sobom.Dolazio je tamo svake subote .
Samo ove subote,kada nam je bilo točno šest mjeseci kako nastupamo ovdje i kada smo pjevali najnovije pjesme,on se nije pojavio.Priznajem da me u početku malo smetala njegova prisutnost i to njegovo beskrajno gledanje na pozornicu ali sam se s vremenom privikla i jednostavno danas nisam mogla dati sve od sebe jer ga nije bilo.Pitala sam se zašto nije došao i što mu se moglo dogoditi jer sam svejedno morala o nečemu razmišljati kako mi je Bob savjetovao,no to jednostavno nije tako dobro djelovalo kao dok mislim na Bobovu garažu.Dok sam sveto izvrtjela u glavi koncert je završio.Otišla sam u garderobu da se presvučem.Nakon toga sam se uputila doma da si pripremim vruću kupku i da zaboravim na onog čudnog čovijeka.
Izašla sam iz ¨magica¨ i vidjela Jacka.Došla sam do njega a on je razgovarao ni manje ni više već sa razlogom mojih burnih misli...neznancem iz kafića.zastala sam na trenutak i stala gledati u čovjeka.Prekinuo me Jack koji je odustao od čekanja da pozdravim započeo je razgovor.-¨o Frida..bok.¨-
-¨bok..ja..¨-nisam rekla ništa korisno-¨dopusti da te upoznam sa jednim mojim poznanikom koji je ujeno o menađer.¨-Jack.
-¨hmm..dobro vecer gospodine...-
-¨...Cordel.¨-predstavio mi se s veselim glasom.
Po mom mišljenju čudnim.Nikako onakvim kakvog sam očekivala od čovjeka kakvog sam gledala za šankom.valjda nije bio baš tako usamljen..ali još mi je uvijek i on sam bio čudan.
Cordel i Jack su se pozdravili i Cordel je otišao.
-¨ei...drago mi je što si došla jer moramo razgovarati.¨-
iznenadio me sa svojom izjavom jer on rijetko kada mora razgovarati samnom,obično ja moram s njim.-¨mislilm da se trebamo trgnuti.-¨Jack
-u kojem smislu?pa sve je savršeno...sve ide u dobrom smijeru.!¨-nisam se zapravo usredotočila na razgovor jer sam mislila na klub i Cordela i što su oni dva zajedno radili
-¨Ne!!¨-Jack se doslovno zaderao i to me trgnulo...
.-¨mi možemo bolje!možemo!možemo uspijeti,snimiti album...onaj menađer s kojim sam razgovarao veli da smo izvrsni i da zaista imamo talenta jer je bio na svakom našem nastupu i želi poslovati s nama.¨-
-¨da..znam da je bio na našem nastupu i neznam što da sad mislim jer nismo razgovarali sa Bobom i Robijem.moramo i njih pozvati da odlučimo.¨-rekla sam začuđeno.ipak sam zeljela ostati prisebna.
-¨da,ali želio sam prvo tebe pitati,tvoju odluku želim.Ipak smo mi korijemn svega ovoga .¨-tu je bio u pravu.-¨Jesmo i slažem se da imamo jako dobru priliku,samo moramo pitati ostale ia što se tiče mene...ja prihvacam.¨-¨jes!!¨-Jack je skakao od sreće i počeo me grliti i čak me poljubio u obraz što od njega nikako nisam očekivala jer je on jedan tipičan ali jedinstven dečko koji se u svakoj situaciji drži ozbiljno i nikad mu nebi palo na pamet da poljubi najbolju prijateljicu jer to jednostavno nije za njega.Ali ono što je bilo najčudnije je to što se toliko veselio slavi i suradnji s Cordelom jer on nikada nije volio slavu i kao što sam rekla,nije mu namjera bila biti slavan.S ovim bendom ili bez,no očito je da sam se prevarila u vezi s tim ili je on u jednom trenutku promijenio mišljenje.
Post je objavljen 29.06.2007. u 18:55 sati.