Marketing
Evo jedna pjesmica, napisana za moje najdraze, kada samo bila jaako tuzna
(Frendica se rasplakala kad ju je pročitala):
Tako sam sama na ovome svijetu....
Pitam se... kada će tome doći kraj?
Daleko su oni koje volim, daleko si ti...
Tako sam sama, ni ne prepoznajem se više...
Moje lice puno je suza....
Svakog dana umirem za tobom...
Gdje li si? U ovom trenutku kad trebaš mi?
Osjetim tvoju ljubav, ali zašto si tako daleko?
Gdje li si? Zašto me ne možeš čuti?
Drhtim od straha... Tako sam napuštena i sama...
Živim za nas... za one trenutke radosti...
Za one trenutke kada postojimo samo ti i ja...
Iako znam... Uvijek dođe vrijeme rastanaka...
Vrijeme boli i patnje... Vrijeme novih suza....
Živim za te dane... da mi na licu osmijeh svane...
Živim za ljubav koju sanjala sam
Živim za ljubav koju imam...
Samo ova daljina... U meni stvara bol...
I ponekad mi se čini... Da ti baš i nisam važna...
Ponekad mi se čini... da zaboravljaš na mene....
Da imaš neke druge probleme...
Onda shvatim, o Bože kako sam glupa....
Onda se sjetim tvoga miloga lica....
Tvojih dolazaka... neprospavanih noći...
Onda shvatim....
I ja sam tebi jednako važna...
Tvoja ljubav je jednako snažna....
Molim Boga svake noći, samo da te vidim...
U snu, barem na kratko, da ti se nasmiješim...
Da mi se opet onako diviš, da me opet onako želiš....
Da se osjetim sigurnom u tvome naručju....
Da me stisneš i ne daš mi da odem...
Da me osnažiš i ohrabriš....
Da mi uliješ nadu...
Nadu da će biti bolje....
Da mi opet dokažeš da me voliš...
Da mi se osmijehneš, na neku moju novu glupost...
Molim Boga... da mi što prije dođeš....
Tako sam sama... tako napuštena i tužna...
Imam samo tvoju ljubav.... osjetim je...
Iako znam baš biti glupa...
I strahovati za njen opstanak...
Doći ćeš.... Obećao si....
Suzu na rastanku obrisao si....
Moram biti jaka, tako rekao si...
Moram nabaciti osmijeh.... dođi, čekam te...
Shot at 2007-06-29
Shot at 2007-06-29
Post je objavljen 29.06.2007. u 18:46 sati.