Nekako sam se ponadala da će ovi praznici krenuti polaganije, s naznakom odmora, da se malo odmorim od škole, učenja, profesora, etc. No zapravo, krenuli su u jako lošem smjeru. Buđenje rano ujutro u 6, ne sjedanje sve do 10 i na kraju premoren dolazak kući u 14:30 te neuspjeli pokušaj odmora do idućeg dana i ranoga buđenja. Jednostavno, ljetna praksa pretvorila je ovaj početak praznika u noćnu moru.
Možda bi sve bilo drugačije da sam na bilo kojem odjelu kirurgije kao i prošle godine, ali sam na internoj. Kad jednom imam sreću, idućih nekoliko puta samo je nesreća. Tako mi se u ova 4 dana (od ukupno dva tjedna) već i EKG i trčanje po stepenicama okolnih zgrada bolnice popelo na vrh glave. Kad bi se isključili do bola umišljeni doktori koji se doslovno ponašaju poput filmskih zvijezda (čak i gore) možda bi bilo bolje. No, kad je ipak sve u kompletu loše, zašto se tu ne bi našla i grupica umišljenih odjevenih u bijelo sa stetoskopom oko vrata? Pa ipak sam ja tu na praksi. Gamad jedna sretna. Jedva čeka da i ja budem ko oni (s manjom dozom umišljenosti jer ovo je stvarno ubitačno).
Tako sam zapustila blog, pisanje, izlaženje van pod tjednom i tako. Joj ako išta jedva čekam, onda je to kraj ljetne prakse da se pošteno naspavam.
Oni duhovi su sad pali u drugi plan, zapravo, više ni ne stižem razmišljati o tome i baviti se dilemom postoje li oni ili ne. I, mislim da opet ulazim u fazu ne vjerovanja. A možda to neće ostati samo na fazi nego na vječnom uvjerenju. Da bar.
Mislim si ovih dana staviti tetovažu. Stavila bih i jedan dan nakon prakse, ali sam ipak preumorna da se mrdnem. Pa ću valjda nekako uspjeti idući tjedan, nakon što nagovorim frendicu da ide samnom. Zapravo sam već duže vremena htjela tetovažu a sad mi je tek palo napamet da tu želju i realiziram. Pa ću si tak metnut na trticu. Mislim, metnula bi ja i na rame i na trticu i na gležanj da imam para. Ali nemam pa ću se zadovoljit samo jednom. Tako želim nešto slično ovoj samo bez tog srca. Želim da bude samo crno. I nadam se da će bit uskoro. Jeee, bila bih sretna sad da nisam preumorna i za to.
I budući da sam danas prelistala novine (čudom, zadnji put kad sam čitala bilo je prije mjesec dana), i začudom pogledah najavu za Exploziv.
I svuda, zaista svuda ljudi pišu o Vlatki Pokos i onom njenom liku. Mislim, who cares?? Zašto su ljudi tolika zabadala i zaista od dosade nemaju šta raditi osim pisati i čitati o dvoje ljudi ni krivih ni dužnih ni vrijednih tolike pažnje? Bože, kuda je ovaj svijet otišao (a i dalje ide). Iduće što ćemo vidjeti jest nekoliko dana zaredom na naslovnicama vijest da se Sanaderov novi pas popišao na krivo drvo. I eto prašine! Geez.
I da, ono jako važno za napomenuti, dok pišem ovaj post pored upaljenog televizora, onaj pederkasti gay koji priča na lošem engleskom s lošim engleskim naglaskom tijekom ocjenjivanja večere za 5 zaista je iritantniji od novinara koji pišu o Vlatki. Treba to sve poslat u Vrapče.
I da, ovo bi bio kraj. Previše sam gladna i željna pizze da bih nastavila. A ništa od pizze. Kmee.
Post je objavljen 29.06.2007. u 18:23 sati.