Marketing
Podjela svedodžbi
Bok svima!
I zadnji put ove godine kao sedmaši ušli smo u našu dragu školu. Ne nismo išli na popravne već smo išli po svoje ocjene. Išli smo na podjelu svjedodžbi. U malome broju, lijepo obućeni ( moš si mislit) i s cvijećem i bombonjerama u rukama ušli smo u učionicu u kojoj se inače održavaju sati zemljopisa i povijesti. Teška srca, ali moram priznati da su dečki pravi kavaliri. Mi cure nismo donosile cvijeće ( baš smo zločeste) dok su dečki uz cvijeće nosili i bombonjere. 
Bravo dečki. Cvijeće je razveselilo našu razrednicu jer su dečki stvarno bili izuzetni u biranju buketa. Buketi su bili stvarno prekrasni i što je najvažnije napravljeni od cvijeća koje razrednica najviše voli. Ali dosta sada o cvijeću, pređimo mi na našto zanimljivije, pređimo mi na podjelu svjedodžbi. Sigurno mislite kako su ocjene grozne, kako je svjedodžba ukrašena sa šarenim ocjenama (pri tome ne mislim na boje nego na to da u svjedodžbi ima ocjena od 1 do 5) te kao su neki učenici i pali razred, ali vas tu moram razočarati. Devet učenika je prošlo s odličnim, neki s 5,00 ,neki su jedva, a ima i onih kojima je falila ocjena do 5,00. Šest učenika je prošlo s vrlo dobrim i to stvarno zasluženih. I veličanstvena petorina na kraju koja su prošla s tri odnosno s dobrim. Ove godine su dosta učenici popustili i dosta si im se ocjene snizile i to ne samo u našem razredunego i u cijeloj školi. Pohvalu stvarno zaslužuju oni rijetki koji su uspjeli povisiti makar za jednu ocjenu. A oni koji su ostali onako kao su imali i na polugodištu mogu reci samo nastavite tako.
Moram vas razočarati s time da ima i poklonjenih ocjena. To se u našem razredu desilo u dva slučaja. Jedan je vezan za žensku osobu, a drugi za mušku. Ja volim svij razred pa zato ne želim navoditi imena, ali moji dragi kelege i kolegice ( kako kaže profesorica Varga) znaju o kome se radi, a to je najvažnije. Ali radije se mi sada vratimo podjeli i ostavimo poklonjene ocjene. Joj oprostite neću više obećajem. Ali mislim stvarno kako je to nepošteno prema ostalima. Dobro, dobro vartimo se mi na podjelu. Nakon predavanja poklonjenih ocjena ups pardon predavanja cvijeća i bombonjera sijeli smo u klupe. Razrednica nas je prozivala po redu i djelila nas svjedodžbe, a odlikašima i to samo onima najuspješnijima pohvalnice i knjige koje su se prošle godine prodavale uz jutarnji list. U knjizi ima i posveta koja glazi ovako:
Npr.
Lari Kramarić
za odličan uspjeh
i uzorno vladanje
U zagrebu, 29.lipnja 2007.
Razrednica: Ravnatelj:
Marina Miletić, prof. Ivo Kljajo, prof.
I naravno na kraju pečat škole, odnosno žig.
Nakon podjele svjedodžbi svih prisutnih razrednica nam je zaželjela što lijepši provod i da se odmorimo prije 03.09. kada počinje nova školska godina. I tako vam je to bilo. Naravno još smo se malo zadržali ispred škole kako bi se ispričali, a onda razlaz do idućeg susreta.
I za kraj još dvije stvari.
Prvo:
Dragi ravnatelju!
Zašto mi ne možemo podići svjedodžbe svojih dragih prijatelja. Pa zar nam ne vjerujete? Što bi mogli učiniti s njihovom svjedodžbom? Ništa. Možemo je samo predati vlasniku i diviti se njihovim ocjenama. Pa zašto po njihove svjedodžbe trebaju doći oni ili neka osoba starija od 18 godina. Ako po njihove trebaju dolaziti osobe starije od 18 godina zašto mi možemo doći po svoje? P azar nije to isto?
Voljela bih to saznati jer mi je to oduvijek bilo glupo.
I drugo.
Evo da vidite kako izgleda moja svjedodžba
i za kraj vas samo molim nemoj te mi se smijati zbog ocjena jer ja sam se stvarno trudila, ali kada ste za nešto antitalent onda vam nema pomoći.
Pusa
larchi!
Post je objavljen 29.06.2007. u 15:13 sati.