ti najslađa meni izmeđ sviju žena!
ti jedina što si znala do dna sići
duši ovoj, pa sred jaza puna sjena
moga raja ključe opipat i dići!
ti što, strasna, ipak, kao kovčeg tajne,
na svom srcu nosiš sedmero pečata
čuj! - u zanosu ljubavi beskrajne,
kad mi obje ruke viješ oko vrata,
i osjećaš da si cijela malaksala,
i put ti se topi, i tvoje se vjeđe
zatvaraju i val s neznana te žala
diže i ljudskoga nosi preko međe:
barem tada pusti da zaronim jednom
u nutrinu što je samo nazret smijem:
otvori je i daj meni, tebe žednom,
da sok biti tvoje na izvoru pijem!
nemoj da zeđ ova korijenje mi suši,
da ti ginem ispred zatvorenih vrata,
ti jedina što mi prodre na dno duši!
ti kovčeže tajne za sedam pečata!
V. Nazor
Post je objavljen 29.06.2007. u 07:53 sati.