Dragutin Tadijanović, proslavljeni hrvatski pjesnik i najstariji hrvatski akademik, umro je u srijedu navečer u 102. godini života.
Tadijanović je bio najomiljeniji hrvatski pjesnik i autor stihova koje su učile i recitirale brojne generacije učenika i studenata.
Uredio je mnogobrojna izdanja djela hrvatskih pisaca 19. i 20. stoljeća, a od 1964-65. bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika. Bio je i tajnik Društva hrvatskih književnika, nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a radio je i kao državni službenik.
Poslije 1945. bio je urednik u izdavaštvu , pa do umirovljenja direktor Instituta za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Preveo je više pjesama Goethea, Hölderlina, V. Nezvala, Novalisa i Heinea, te sastavio nekoliko antologija. Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su mu na dvadesetak jezika.
Tadijanović je rođen 4. studenog 1905. u Rastušju kraj Slavonskog Broda, a u Zagrebu je živio i radio više od 80 godina. Osnovnu školu završio je u Podvinju, a gimnaziju u Slavonskom Brodu. Nakon toga školovanje nastavlja u Zagrebu gdje je počeo studirati šumarstvo.
Na radost brojnih poklonika njegove poezije, odustao je od šumarstva i prešao na studij književnosti i filozofije na kojem je diplomirao 1937.
------------------------------------------------------
Foto video klub "Mirko Lauš":Naš Tadija
------------------------------------------------------
Posjet počasnog građanina Grabrovnice Dragutina Tadijanovića rodnoj kući Petra Preradovića 2006 godine i sudjelovanje na 38. "Preradovićevim susretima".Ravnateljica OŠ Petar Preradović dopratila je našeg Tadiju do Grabrovnice gdje ih je dočekao Luka Hrvatić,stari Tadijin prijatelj i pjesnikinja Božica Jelušić.
Ostvarili:Hrvoje Begović,Matija Bedeković,Zdravko»Hitman»Jakupec
Filmska grupa foto video kluba"Mirko Lauš"
Pitomača,ožujak 2006.godine
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna!kaži, što to sja
U tvojim očima
Dugo u noć,u zimsku bijelu noć?
Post je objavljen 28.06.2007. u 15:32 sati.