Marketing
plononosno ništa
Išao sam u Četvrtu gimnaziju koja je zajedno s Prvom bila smještena u zgradi na Rooseveltovom trgu u kojoj je danas Mimarin muzej. U ono vrijeme je ondje išlo mnoštvo ljudi koji su se pored škole bavili muzikom, od kojih ste za neke čuli, a za još više njih niste. Recimo, bili su ondje mlada Josipa Lisac i mladi Krunoslav Cigoj, da dalje ne nabrajam.
Jednoga dana markiram ja četvrti sat i sjedim na stepenicama ispred ulaza u zgradu i sunčam se, ispred mene trg s onim velikim travnatim krugom i nigdje nikoga, kad dolazi Drago Mlinarec i nosi futrolu za gitaru. Došao sačekati Vojka Sabolovića koji je također išao u Četvrtu gimnaziju, njih dvojica su svirali u vokalno-instrumentalnom sastavu koji su nazvali „Grupa 220“. Sjedne on pored mene. Daj da vidim tu gitaru, rekoh mu. Dok smo razgledali gitaru reče da baš ima novu pjesmicu koju je skladao i ponudi da je čujem. Ajde dobro, rekoh.
Ondje smo sjedili na vrhu onih stepenica okupani suncem i on je lagano pikao po gitari "plink, plink, plink" i pjevušio: "…ko sunce … ko mjesec žut što noću sja…. tako mi draga, znaj, izgledaš ti, dok sa smješkom promatraš svijet…. ne mijenjaj nikada svoj osmijeh blag…. tra-la-la…." i tako dalje.
Zgođušna pjesmica, rekoh kada je završio, ali ima jedan loš stih. Koji? - pita on. Taj i taj, rekoh mu, zaboravio sam kako je glasio. Pa kako? - pobunio se. Tako! - rekoh. Rogobatno je i grebe uho. Osim toga je i bedasto. Koliko god je pjesmica zgodna, taj stih tako grebe uho da iskoči i zapamti se samo njega, ništa drugo. Upropasti cijelu pjesmu! Tu se nešto pobunio, što da uradi s tim stihom? Kako što? Prepravi, poboljšaj ili izbaci!
Šest mjeseci kasnije sa radija je neprestano odjekivao "Osmijeh", snimljena je i ploča, po novinama su objavljivali postere "Grupe 220", Mlinarec se osmjehivao sa naslovnih stranica… U verziji koja je postigla uspjeh nije bilo stiha na koji sam upozorio. S njim pjesma nije imala izgleda, te sam zaslužio čak i nekakva autorska prava. Kasnije su glazbeni povjesničari, teoretičari i kritičari ocjenjivali da je "Osmijeh" Drage Mlinarca prvi pravi domaći pop&rock hit. Mene nitko nije spominjao…
Tako je moja uloga u povijesti domaće glazbe da me nema na temelju značajnog doprinosa da nečega nije bilo, bez čega ne bi bilo onako kako je bilo. A možda i ne bi…
Post je objavljen 10.04.2015. u 12:53 sati.