pa gdje da pocnem....
bio sam dosta dugo sretan...i vise nego sretan....
ali ko i svaki put mora se neko sranje pojaviti...neko bi rekao ljubavni problemi, ali nije tako...
naime imam curu do koje mi je jako stalo, koju sam zavolio...
ali ona ima velikih problema u zivotu, sve stvari koje su se u proslosti dogodile, koje su ostavile neizbrisiv trag...kojemu tesko da ima pomoci, a ja silno zelim pomoci a neznam kako i to me izjeda...ja sam bio u takvoj sitaciji ko sto je ona....bio u depri, pa mi se nista nije dalo, bjezao u svoj svjet, svjet u kojem se događaju samo dobre stvari...ali to je bjezanje od stvarnog svijeta, prestajanje da postojis...postajes samo sjenka, kao sto sam i ja bio jedno vrijeme, dok god ja nisam ulozio se napore da se izvucem iz toga, bilo je jako tesko, a niko mi nije pružao ruku da se izvucem....
ne zelim da iko prolazi borbu ko sto sam ja, a najmanje ona....zelim joj pruziti ruku, izvuci je iz svega toga, biti joj oslonac, a ona to nekako jednostavno odbija....i to mene jednostavno rastužije....i postajem nesposoban, da pomognem osobi do koje mi je vise stalo nego do mene....kaze mi da ona mene ne zaslužuje, a to nije tako, jer svako zaslizuje nekoga, tako i ona mene zasluzuje, kaze da ja previse radim za nju, a to nije tako...meni je to sitnica...sve bi ucinio da joj pomognem, u toj prici sam ja najmanje vazan, i neka me sve to ponovo baci na dno, ali biti cu sretan da joj pomognem i da budem na samome dnu sa njom....barem ce znati da nije sama i da sam uz nju....i biti cu...
Post je objavljen 28.06.2007. u 13:01 sati.