Marketing
ajm bek..
Evo mene opet..
....pogledala ga je velikim suznim očima i tek rekla:shvaćam...
Danas sam opet naučila da jedina osoba na koju se možeš uvijek osloniti si ti sam...
Nema drugih..
Uvijek si povrijeđeni dok prevec vjerujes ljudima..
I onda te prati onak bas prekrasan osjecaj mucnine..i osjecaj kak da ti neko na silu hoce izvuci zeluca van..a mozda bi i onda bilo bolje-bar ne bi bilo osjecaja mucnine..
Hmm.
I to sam jos htela..
Um..sjetila sam se necega..
Jedne osobe...
Nem to tu pisala..
Jer necem kaj se sazna..
Evo prek ovoga...
Kaj sam napisala jucer jer nesam mogla spati..
Ovo je samo mali dio mojih osjećaja..
Mutan odraz u zrcalu.
Nejasni obrisi mog lica,mog tijela.
Tek možda neopipljiva silueta u mraku.
Nedovršena slika mojih osjećaja,
Tek započeta slika mene same..
A ovo je vec od prije..
Teško je gledati nesretnu djevojku,
Ali još je teže sjediti pred patetičnim odrazom
Te iste djevojke i gledati je u zrcalu,pred sobom.
Gledati kako joj suze,
U kojima su skupljeni svi njezini snovi,
Svi sretni trenuci,
Sve njezine nade,
Puze niz lice,
Iskradaju se,isčezavaju iz nje..
Suše se na na njenim usnama..
Najednom je duša prazna..
I ostala je tek ljuštura bezizražajnog lica..
Moj glavni zadatak,a i mislim da je to glavni zadatak svih pjesnika,pri pisanju necega,pjesme ili proze,nebitno,je prenesti emociju koju osjecas dok pises..
Pa se nadam da sam uspela...
Idem..pozz
Post je objavljen 28.06.2007. u 12:54 sati.