Marketing
Prvo sivo pa bijelo pa plavo
Margriet de Moor
Udahnuti jutarnji zrak. Udahnuti noćni zrak. Slijepac doživljava totalnu stvarnost. U nekim je pogledima tamni svijet čak bogatiji od vidljivog. Inertno i sporo, ali bez iluzije horizonta, slijepac plovi kroz neograničen prostor. Plutače – oblike i volumene – slijepac shvaća bolje od onoga koji vidi. Nitko nije u stanju vidjeti oblik. Samo onaj tko je svojim prstima istražio izbočenja i udubljenja može ih kasnije i očima prihvatiti kao stvarne. Ruke slijepca zauvijek ostaju radoznale, osjetilne ruke djeteta.
I sama znaš: uskoro ćemo svi biti mrtvi, nestali, zaboravljeni. Zašto se tako komplicirano ponašaš?... Ako nakon buđenja brzo ne ispričaš svoj san, za koju sekundu ćeš ga izgubiti. Što se ne ispriča, ne postoji…
Naše su uloge potpuno jasne. Ja moram pokazati mjesto na kojem su se međusobno zapleli događaji koje je život nametnuo…
Prazna točka iza horizonta gdje je sve što ti se nudi prihvatljivo i stvarno.
Ti me varaš svojom odsutnošću, svojim mirom, svojom tihom osobnom ljubavi prema životinjama… ja gledam između očnih kapaka: ti puštaš svoje misli da slobodno teku. Varaš me!
Ali nikad, ni jedan jedini put, to ti ne daje osjećaj one nove, još neotkrivene sreće, od koje bi mogao puknuti od smijeha, pjevati pjesme, steći tehniku dubokog udisanja i izdisanja, kročiti velikim koracima, kraće spavati, voljeti djecu, životinje, vjerovati u Boga.
Umjetnost nije život, ona je drugi oblik života. Ne radi se o stvaranju, već o isprobavanju, ne o budnosti, već o spavanju i snovima, ne o hodanju, već o plesu na užetu. U tebi je nemir koji nema nikakve veze s premještanjem granica. Kojih? Ne vidim granice.
Komedija, nasilnost, udaljenost. Dosta sam čitao. Teorije se poštuju zbog njihove zaigranosti i gracioznosti, i to je sve.
Što ga se ticao kaos između mene i mog iznimnog mirisa?
Putnici, isto kao divljaci i mrtvaci, nemaju pogled za prije ili za kasnije, lekcija iz povijesti nije naša briga, samo se smij s nama, jedi s nama, ionako si, htjela-ne htjela, povezana sa stvarima. Još ćemo se vidjeti? Da, da, naravno, sutra, prekosutra, nikad…
Primijetila sam da se u neposrednoj blizini života u koji si slučajno dospio nalazi život koji si isto tako mirne duše mogao živjeti.
A prije svega ne smijem zaboraviti dijaloge, bili su fantastični, ti razgovori, otkvačeni, mudri, o umjetnosti, Bogu, ljubavi, evoluciji čovječanstva, održavanju naše kuće i opet o umjetnosti, bili smo majstori preplitanja naših glasno sanjanih snova…
Morske i kopnene ptice. Suputnici. Što je, zaboga, moja stvarnost?
… koje su moje koordinate unutar vječnosti?
Post je objavljen 28.06.2007. u 12:29 sati.