Marketing
ČETVRTAK, 21.6.2007. Od jutra do sutra
Bilo je vruće, to znate. Znate vjerojatno i da je bio prvi dan ljeta, zadnji dan škole… a ono što ne znate, imate ovdje priliku pročitati.
Asfalt se topio i savijao i od mojih kineskih japanki, da sam imala štikle žuc (županijska uprava za ceste) bi me mogli tužiti za uništavanje imovine. I to dugotrajne nefinancijske proizvedene imovine, razred nula u kontnom planu…oh, da, i učila sam ponešto. Naučila nisam. Ili jesam, ali nedovoljno. Jesen čekam sa nepoložena dva ispita. Dva sa dva. K'o da sam se zacoprala s tim nickom, al šta bi bilo da sam se nazvala nekim dvoznamenkastim brojem..brrr
Daklem, vruć ljetni dan. Radim (il se pravim da radim) normalno, ništa skraćeno. Ok, preživjela sam. Još sam i bolid dobila od Zakonitog, tak da mogu Maloga iz vutića pokupiti. Veliki ionako cijeli tjedan nije išao u školu, neka viroza ga poharala. Bilo, prošlo, ozdravilo…
Navečer je u mom gradu tradicionalna svečanost. Paljenje Ivanjskog krijesa. Na glavnom trgu prigodni program traje od ranih popodnevnih sati. Zakoniti je u organizaciji pa otišao u vrelinu već u 17 sati. Dječica i ja mirujemo u carstvu hladovine. Pa počinje spremanje. Idem Malca istuširati, pofriškati, toplom vodicom, majstor bio i otklonio kvar. Rukom majčinskom sapunam dijete drugorođeno .. nešto se zezamo i pričamo..kadli…đenje!!!!! … naiđoh na stano tijelo u predjelu koji se kod malih slatkih bića nazivlje GUZA 
Oh..ustuknuh osupnuta. Sva u aoristu, imperfektu, al i u čudu pažljivije pogledah. Nešto..hm..nalikovalo mi je na.. bolje da ne napišem što..
uperih mlaz tuša u čudno mi čudo, mali se smotao, oskliznuo, lupio.
Al muški to podnio … a na dnu naše kade… Lišće!!!! Nekoliko komadića tamno zelenog lista…Ok, mislila sam da je nešto smrdljivije u pitanju, al tek sad mi ništa nije bilo jasno.
- Dijete drago, pa zašto si lišće stavljao u gaće????
- Znaš, mami, bio sam u veceju…
- Da, i???
- Pa nije bilo papira…
- Da, i ???
- Pa sam u hodniku malo otkinuo od onog tvog cvijeta….
Oh, pile moje snalažljivo… fikus benjamin mi očerupalo da si guzu obriše… dobro da kaktuse ne uzgajam.
Nagrada za snalažljivost bila je krug na malom konjiću u centru grada. Pravom, živom, malom konjiću. A krug je besramno mal, cijena 10 kuna, al nije mama cicija. Naravno da smo morali kupiti i helijem napunjeni balon, obavezan maminovac pučkih veselica, a i đipao je po onom napuhanom čudu 7 minuta za deset kuna.. čudnih li ljudi, kakva im je to kalkulacija da mi je znati…
Prešetavanje po kafićima, paljenje krijesa i vatromet smorili su malo dijete, pa sam ga oko 22 sata odvela baki na primopredaju. Veliki je imao svoj đir i svoje društvo, također otpremljen doma do 23 sata. O glavnom gostu, zvijezdi večeri, estradnom umjetniku i macho liku razdrljene košulje ne bih ovom prilikom . Željela bih ostati na nivou… fine i pristojne blogerice, majke dvoje maloljetne djece, kojoj ne priliči beštimanje po blogu..heh
Ono što je trebalo biti vrhunac večeri pretvorilo se u fijasko. Ostalo je samo čekati nešto iza ponoći, da počne domjenak za izvođače i goste organizatora. Ića, pića i baš dobre svirke nekih golobradih mladića nije nedostajalo. I tako do četvrtog sata prazničkog petka, 22.6.2007.
Ah, to spada već pod slijedeći naslov.. uskoro
Post je objavljen 28.06.2007. u 11:04 sati.