Marketing
PJESNIK KOJI ŽANJE ŽITO
© www.tadijanovic.com/galerija
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ
04.11.1905. – 27.06.2007.
Dragutin Tadijanović rođen je 4. XI. 1905 u Rastušju kraj Slavonskog Broda, a umro sinoć u Zagrebu.
O Tadijanoviću, kojeg su svi od milja zvali Tadija, napisane su knjige. No ja sam se odlučio objaviti nešto što možda nije toliko poznato. On sam o tome govori u intervjuu Globusu:
„Život u pjesmama
Što bi Tadijanović rekao o Tadijanoviću?
- Tadija je o Tadiji rekao gotovo sve u svojim pjesmama. On je to ponavljao i opet će ponavljati: pjesme su moj život i dokle god one budu živjele, živjet ću i ja.
Misionar ste vlastite poezije po malim mjestima, selima, posjećujete djecu u školi...
- Jučer sam posjetio školu koja nosi moje ime. Jedan od najljepših doživljaja mi je kada dođem u školu, pa me gleda onaj mali u klupi koji je sigurno čuo od nastavnice da će doći jedan gospon koji ima sto godina. I ja dođem, a on ima otvorene oči i ne trepće. Ja ga pogladim po kosi i pitam ga kako se ti zoveš, a on mi toga časa ne zna odgovoriti. Samo gleda i ne vjeruje svojim očima. Ne vjeruje da je pred njega došao čovjek od sto godina. Taj pogled ne mogu zaboraviti da sto godina živim.
Mnogo vas ljudi zove, svi slave vaš rođendan, vuku vas na sve strane. Kako se pritom osjećate?-
Osjećam se umorno. S jedne strane, veselim se, ali teško mi je, jer svatko misli da je jedini, a ne zna koliko njih traže od mene da dođem. Želio bih ugoditi i ugađam koliko mogu. Tolika mjesta obilazim, iz dana u dan. Tolike škole, institucije... Vozikaju me na sve strane.
Mnogo je ljudi oko vas, no ipak, osjećate li se osamljeno?
- Velike većine ljudi s kojima sam se družio nema i oni su otišli Tamo. Meni je ostalo samo sjećanje na njih i žalim što nismo još zajedno da možemo nastaviti razgovore. U pjesmi iz 1923. "Moj manifest" velikim sam slovima napisao: JA SAM BIO, JA JESAM, JA ĆU BITI. Očito, ovo - ja ću biti, bilo je proročansko...
© www.tadijanovic.com/galerija
ŠKOLOVANJE DJEČAKA IZ RASTUŠJA
Djetinjstvo sam proveo pješačeći
O čemu ste maštali kao dječak?
- Imao sam igračke koje se ne mogu usporediti s onima koje imaju današnja djeca. Osim toga, ja sam radio, pomagao u kući, čistio kola od blata, napajao konje, vadeći vodu iz bunara.
Godine 1918., na završetku Prvog svjetskog rata, kako ste živjeli?
- Nakon što sam propješačio doba osnovne škole, svaki dan od Rastušja do Podvinja, pohađao sam školu u Brodu gdje nije bilo gimnazije već Više pučke škole. Realna gimnazija u Brodu otvorena je 1918.
A pješke sam išao četiri godine iz Rastušja u Brod, oko 15 kilometara dnevno, blatnjavim drumom. Onda sam 1920/21. peti razred stanovao u franjevačkom samostanu u Brodu.
FATALNI SUSRET IZ VLAKA
Mene i moju Jelu spojila je naranča
Kako ste upoznali Jelu?-
Vraćao sam se s prijateljem u Zagreb iz Rastušja, nakon uskrsnih praznika. Ušli smo u Brodu u vlak i odmah ugledali nju koja je sjedila sama u vagonu. Vodili smo diskusiju koji će joj pristupiti, a ja sam imao prednost, jer on je oženjen. Pitao sam se što ću joj reći. Imao sam 27 godina. Srećom, ona je počela jesti naranču. Prišao sam joj i rekao "mudru" rečenicu. Vi jedete naranču? Ona mi je na to rekla: Da, hoćete li i vi? I pružila mi krišku naranče i od te kriške s njom sam živio sedamdeset jednu godinu. Eto!
Ta vam je naranča bila ponuđena umjesto jabuke...-
Da. Bilo je to 19. travnja 1933. i otada ovaj prsten, o kojemu sam napisao pjesmu, nosim na ruci. Jela je imala dva prstena: ovaj od karneola odabrao sam ja, a ona je nosila zeleni.”
Izvor: http://www.globus.com.hr
Vezan za zemlju
U svom dječaštvu, prije pola stoljeća,
Dugo sam znao boraviti na brijegu
Kod ulaza u Rastušje, u ljetna
Predvečerja,među grmljem borika,
Čekajući u tišini, na travi, bos,
Da se pojavi Večernjača i za njom
Druge zvijezde na nebesima pa da započne
Noćni razgovor u beskrajnom prostranstvu.
Zvijezde su me dozivale, a ja sam ih
Osluškivao, okovan i vezan
Uza zemlju koja me kao sina
Zagrlila objema rukama, čvrsto,
I ne pušta me do dana današnjeg
Iz svoga zagrljaja, iz okova, iz ropstva...font>
Rab (Park Komrčar), 25.srpnja 1970.
Subota, od 9.30 do 11 sati
Visoka žuta žita
Kada u rumene zore
Ili u jasna jutra
Prolazim
Poljima rosnim
Gdje mlad vjetar njiše teške klasove
Visokog žutog žita,
Iznenada stanem;
I gle!
Moje srce, od radosti, glasno kuca
Kao zlatan sat.
Rastušje, 4.srpnja 1923
Faksimil pjesme "Dugo u noć, u zimsku bijelu noć" iz 1931. godine koji je dao papi Ivanu Pavlu II
Post je objavljen 28.06.2007. u 10:36 sati.