Ležimo u visećoj mreži između dva drveta. Vršcima prstiju češkam joj podlakticu, a njena glava počiva na mojim golim grudima.
Noćni vjetrić odnosi miris pripeke.
- Naš vrt. - govori.
- Naš vrt. - ponavljam i duboko, duboko, do zadnje alveole, punim pluća mošusnim mirisom njene kose.
- Moram kući. - šapće.
- Znam.
Krvav mjesec visi sa horizonta.
Post je objavljen 28.06.2007. u 09:44 sati.