Marketing
Odjavna špica 12: Upute kako preživjeti vikend (ili: zašto su žene zlo?)
(raspored slijedećih epizoda Odjavne špice možete pronaći u boxu lijevo, a događanja u gradu na poprilično velikom broju obala u boxu desno)
Petak je sparan. Uf, još kako je sparan. A glavni problem sa sparinom je da s njom čak ni šestar ne pomaže. Tako ideš gradom i čini ti se da ideš kroz vodu, sve je mutno i lelujavo, iz dosade bodeš samog sebe šestarom (jer sparinu, rekosmo, ne možeš), grad je zabavno pust, dođe ti da pomisliš da je samo tvoj i da uđeš u prvi dućan i uzmeš si, recimo, čokoladu. Nije ti baš do čokolade, ako ćemo iskreno, ali kad ideš pustim gradom u kojem nema baš nikoga onda si nekako Ale Pale sam na svijetu, a Ale Pale sasvim sigurno nije po dućanima uzimao cigarete i alkoholna pića.
Onda se petnaestak minuta uvjeravaš da ti se samo učinilo da si čuo zvuk poruke na mobitelu. Ide ti super, pa nakon 15 minuta ideš dokazati cijelom svijetu da ti se samo učinilo.
Nije.
"Ne jebi, moras doc" piše tamo.
Karlovac igra protiv Dinama i svi Gademzi osim tebe misle da je to superkul i da navijanje mora biti bolje nego ikad. Ti mrziš prijateljske utakmice, mrziš sparinu, mrziš vrućinu i uz sve to znaš da će rezultat biti nekakvih 9:0 za Dinamo.
Ali ideš. Ideš jebiga.
Prvo se okupaš u Korani, vani je 40 stupnjeva, pa riječnih 35 ugodno osvježava. Mda.
Poslije si na stadionu, navijanje je zapravo sasvim dobro, iako je Bad Blue Boysa razumljivo daleko više. Onda počnu pizdarije, a o tome se ne priča.
A Karlovac pobijedi Dinamo s 4:3.
Dok se vraćamo sa stadiona, jedan od Gademza, oduševljen ovim povijesnim događajem, objašnjava djevojci još jednog od Gademza, djevojci koja je...nešto. Irkinja ili Španjolka. Uglavnom, na engleskom joj priča "ic lajk aj vud vin on a bjuti kontest for d best luking manekin in da vrld".
A, vas sigurno zanima ono zašto su žene zlo? Zamislite da ste na Korani i da neki tamo tip počne barit neku tamo tipicu. Tip ima paštete na ramenima (mislim, nema doista, samo me užasno živcira ono "ima putra na glavi"), ali ima i ona ako ćemo pravo. I sad, mi bacimo tu i tamo koji pogled da vidimo kako napreduje, a žene?
Evo što pri ovom nečuvenom otkriću da se netko bari rade žene:
Faking anblivibl.
No dobro, ajmo dalje.
Subotu valja preživjeti u kući pored Glazbene škole, koju ako se zbilja potrudite možete naslutiti na ovoj fotografiji. Nekom nepoznatom alkemijskom mješavinom postignuto je da je unutra sasvim ugodno prohladno, svi piju pivu, ja opet bezveze pilim o tome kako pijem sve osim pive i iz protesta pijem vodu, baš se dobro zabavljamo, a onda u sobu uđe Smrt.
Smrt nije prava Smrt, premda je iz zubarske obitelji što znači da nije ni daleko od toga. Samo nekako izgleda kao Smrt. Baš nekako da sad ideš zamišljat kako bi izgledala Smrt da zbilja dolazi po ljude - e to je on. Sav u crnom, pomalo zastrašujuće tmuran, pomalo čak i kul. Svakako, smrt nije kul, ali Smrt jest (napominjem da me u ovom trenutku počinje užasno nervirati riječ smrt /smrt, smrt, smrt, smrt, smrt....bah, tako me jednom nervirala i riječ "ptice" ali me prošlo, pa će valjda i ovo/).
Smrt je naš prijatelj i jedini problem je što počinje puštati neku muziku koju, jebiga, vjerojatno sluša Smrt. Ona prava.
I sad, kad on uđe svi se zajebavamo u stilu "po kog si došao" i tako to. Problem je što sam ja, međutim, lud* (*tribute to J.D. Salinger*) i uvijek na par sekundi zbilja mislim da je došao po nekog. A to uopće nije prava Smrt nego naš prijatelj Smrt.
Pri prvom stidljivom pokušaju da predložim da idemo u "Knjige i kava" neočekivano dobijam dva saveznika i onda narednih sat vremena pilimo sve ostale.
Doduše, ja odlazim i ranije, jer imam 12 godina i želim gledat vatromet na krijesovima.
Onda se poslije nađemo u KiK-u i tamo ima votke i baš sam sretan.
Nedjelju, pak, možete preživjeti organizacijom izleta. Možete recimo otići u obližnje karlovačko predgrađe zvano Zagreb. To je u biti više kao karlovački Gardaland, jer ima dosta zabavnih stvari, a i shopping je okej.
Jedini problem je što na informacijama HŽ-a rade neke lude žene koje ti kažu da vlak ide u 13.49 i ti onda po najgoroj vrućini otkako je izmišljena vrućina ideš na kolodvor samo da bi ustanovio da vlak ide u 14.39.
Onda sjediš na beskrajno pustom kolodvoru i toliko si jadan da ti se čak ne da ni zamišljat da si Ale Pale.
Onda se malo dopisuješ s DsK, koja je drugi dokaz da su žene zlo, jer dok ti umireš od sparine i vrućine i žeđi, ona se beskrupulozno kupa u moru.
U Zagrebu se vidiš sa Shani i Gux, a dobro je da ne dođe i Shanu (Shani i Shanu nisu iste osobe, iako su obje ljenčine koje više ne pišu blog). Naime, gore spomenuta DsK je, između ostalog, poslala poruku u kojoj stoji "izljubi Shani i Gux, a Shanu izdrpaj". Sad, ako bi ove dvije još izdržale da me ne mlatnu kad im kažem da mi je to naredila DsK, da sam morao nekog izdrpat vjerojatno bih ozbiljno najebao.
Svejedno, Shani i Gux su treći dokaz da su žene zlo. Ne samo one, ali one su mi bile pri ruci. Naime, obje su vrlo zgodne, a žene ne bi smjele bit zgodne na +35. Mislim, vaša stvar kakve ćete bit u jesen, zimu i proljeće, ali na +35 izvolite bit bezvezne. To isto vrijedi i za Jarun koji je pizda i izgleda baš privlačno, dok bi u slučaju da sam ponio kupaće vjerojatno bio neka obična blatna kaljuža.
Kako bilo, u Zagrebu je bilo baš lijepo i tako sam preživio još jedan vikend.
Putovanja su kul. Treba što više putovat. Jer ako ne putuješ, kako bi se mogao jednom vratiti?
Ah, my precious...
Post je objavljen 29.06.2007. u 23:57 sati.